Stavovima se nazivaju stečene, relativno stabilne pozitivne i
negativne emocije, uvjerenja, vrednovanja i reagiranja prema specifičnim
osobama, grupama, idejama, poslovima ili drugim objektima. Strukturu
stava čine kognitivna, emocionalna te konativna komponenta. Kognitivna
ili evaluativna komponenta predstavlja znanje o objektu stava koje
nastaje na temelju procjene i informacija o objektu, a uključuje i sud o
njegovom odnosu prema drugim objektima. Emocionalna ili afektivna
komponenta odnosi se na emocionalni odnos prema objektu koji se očituje u
osjećajima ili emocijama izazivanim u osobi od strane samog objekta.
Konativna ili ponašajna komponenta uključuje spremnost na akciju te
reagiranje u skladu s prethodne dvije komponente. Poznavanjem navedenih
komponenata stava osobe prema nekom objektu omogućava se bolje
razumijevanje i kontroliranje njezina ponašanja zbog čega u psihologiji
rada stavovi neke osobe prema radu, određenom poslu ili organizaciji
predstavljaju dobar prediktor ponašanja te osobe.
Dakle, u kontekstu rada, stav neke osobe predstavlja vlastitu
evaluaciju posla koja odražava njezine osjećaje prema poslu, vjerovanja
te povezanost s poslom, a što određuje njezino ponašanje i produktivnost
na radnom mjestu. Stavovi prema radu mogu se podijeliti prema
hijerarhiji pri čemu je na vrhu iste sveopći stav prema radu, a kojeg
zatim slijede drugi aspekti stava prema radu kao što su zadovoljstvo
poslom (vidi Zadovoljstvo poslom), organizacijska odanost (vidi Organizacijska odanost), povjerenje, organizacijska identifikacija, zaokupljenost poslom (vidi Zaokupljenost poslom), radna angažiranost (vidi Radna angažiranost) i još specifičnije podjele ovih aspekata stava.
Među najčešće ispitivane aspekte stava prema radu, ali i konstrukte u
području organizacijske psihologije općenito svrstavaju se upravo
zadovoljstvo poslom, organizacijska odanost te zaokupljenost poslom.
Zadovoljstvo poslom predstavlja opći individualni stav te afektivni
odnos radnika prema poslu koji se obavlja, ali i prema cjelokupnoj
radnoj situaciji, organizacijska odanost stupanj u kojem se pojedinac
identificira s određenom organizacijom i njezinim ciljevima te svojim
radom, dok se zaokupljenost poslom odnosi na stupanj psihološke
identifikacije pojedinca s radnom organizacijom i vlastitim poslom.
Korištena literatura:
- Furlan, I. (2005). Psihologijski rječnik. Naklada Slap.
- Jerneić, Ž. i Kutleša, V. (2012). Stavovi prema radu, radni učinak i namjera napuštanja organizacije kod znanstvenih djelatnika. Suvremena psihologija, 15(1), 43-46.
- Krapić, N., Ćoso, B. i Sušanj, Z. (2006). Crte ličnosti i stavovi prema radu i organizaciji kao prediktori tjelesnih simptoma zaposlenika. Psihologijske teme, 15(1), 81-100.
- Landy, F.J. & Conte, J.M. (2012). Work in the 21st century: An introduction to industrial and organizational psychology (4th edition). Malden, MA: Blackwell Publishing.
- Zeko, A. (2016). Stavovi prema radu: suvremeni trendovi. Neobjavljeni završni rad. Osijek: Filozofski fakultet.
Autori: Lucija Matanović i Valentina Tadić
