Cirkadijani ritmovi

Cirkadijani ritmovi uključuju sve biološke procese koji pokazuju predvidljive cikličke promjene kroz otprilike 24 sata te se upravo prema tome mogu razaznati od većine ostalih bioloških oscilacija. Cirkadijani ritmovi predstavljaju one koji su primarno pokretani endogenim, unutrašnjim čimbenicima pa će i u konstantnim uvjetima zadržati svoj 24-satni period. Zanimljivo je da su cirkadijani ritmovi promatrani kod mnogih organizama, od bakterija, biljaka i gljiva do vinskih mušica i miševa. Jedan od najznačajnijih cirkadijanih ritmova je ritam budnosti i spavanja. Suprahijazmatska jezgra hipotalamusa, smatra se važnom u upravljanju različitim fiziološkim procesima vezanima za stanje budnosti i spavanja, ali osim nje su u određivanje cirkadijanih ritmova uključeni i mnoge druge moždane strukture pa čak i sami geni. Unatoč činjenici da su cirkadijani ritmovi endogeni, oni se prilagođavaju vanjskim uvjetima poput svjetlosti, temperature, pri čemu je svjetlost najvažniji regulator ljudskih cirkadijanih ritmova. Pronađene su razlike u uspješnosti funkcioniranja ljudi u različitim dijelovima dana pa tako većinom postoje jutarnji i večernji tipovi, koje u ovom kontekstu nazivamo kronotipovi i koji su primarno genetski određeni. 

Industrijalizacijom i ponajviše uvođenjem smjenskog rada kod mnogih radnika u noćnoj smjeni se događaju poremećaji cirkadijanog ritma, što dovodi do pospanosti na poslu, smanjenog radnog učinka te zdravstvenih problema. Ovi poremećaji su češći kod starijih osoba i jutarnjih kronotipova. Poremećaji cirkadijanog ritma mogu značajno ugroziti fizičko, mentalno, društveno i emocionalno stanje osobe. Povezani su s višim rizikom od razvoja dijabetesa, pretilosti, kardiovaskularnih bolesti te nekoliko vrsta karcinoma. S obzirom na važnost spavanja kao nužnog faktora za funkcioniranje cjelokupnog živčanog sustava, poremećaji cirkadijanog ritma mogu biti povezani s različitim psihičkim poteškoćama poput poremećaja spavanja, depresije, anksioznih poremećaja, demencija i dr. Iz toga razloga se vodi briga o rizičnim skupinama zaposlenika pri određivanju smjenskog rada.

Korištena literatura:

• Akerstedt, T. (1990). Psychological and psychophysiological effects of shift work. Scandinavian Journal of Work, Environment and Health, 16(1), 67-73.
• Aschoff, J. (1965). Circadian Rhythms in Man. Science, 148(3676), 1427-1432.
• Roenneberg, T., Kuehnle, T., Juda, M., Kantermann, T., Allebrandt, K., Gordijn, M., i Merrow, M. (2007). Epidemiology of the human circadian clock. Sleep Medicine Reviews, 11(6), 429-438.
• Van Den Pol, A. N., Powley, T. (1979). A fine-grained anatomical analysis of the role of the rat suprachiasmatic nucleus in circadian rhythms of feeding and drinking. Brain Research, 160(2), 307-326.

Autori: Nevio Aradski i Bruno Pleština

Coaching

Coaching je facilitiranje i razvoj s ciljem unaprjeđenja izvedbe i poboljšanja uspješnog djelovanja, postizanja ciljeva i osobnog zadovoljstva. On uključuje rast i promjenu u perspektivi, stavu ili ponašanju, odnosno podrazumijeva proces u kojem se radi na razvoju resursa i sposobnosti klijenata, pri čemu coach vodi i podržava istog u ostvarenju ciljeva, želja i namjera. 

Osnovna podjela coachinga je na onaj osobni ili 'life' coaching te poslovni ili 'business' coaching. Poslovni coaching se, detaljnije, odnosi se na bilo koju coaching aktivnost koja se odvija u organizacijskom okruženju. Pod tim se pojmom podrazumijeva pružanje podrške i savjeta pojedincu ili grupi u svrhu pomoći u prepoznavanju načina na koje sami mogu poboljšati vlastitu radnu učinkovitost te motivaciju. Umjesto davanja detaljnih uputa i pretjeranog micromanagementa, takav se proces usredotočuje na poticanje zaposlenikove samostalnosti. Poslovni coaching može uključivati razvoj rukovoditeljskih, ali i drugih vještina, kao i  imati fokus na strateško biznis planiranje, ili pak na izvršni aspekt organizacijske kulture. 

Coaching provode tzv. 'coachevi' koji ne dostavljaju gotova rješenja klijentima, već s njima zajedno rade na ostvarenju promjena putem otvorenog i povjerljivog odnosa. Coachevi koriste tehnike kao što su aktivno slušanje, opažanje, davanje povratnih informacija i postavljanje ciljeva zbog čega se često kaže kako se nalazi između psihoterapije i consultinga. Sam poslovni coaching može poprimiti različite oblike i za cilj imati različite stvari, no u cijelom je procesu jasna usredotočenost na ujedno klijentove, kao i ciljeve organizacije. Coaching nadalje može imati značajne pozitivne efekte na brojne ishode, poput zadovoljstva poslom, radne uspješnosti, subjektivne dobrobiti i strategija suočavanja sa stresom i poslovnim zahtjevima te druge ishode.

Korištena literatura:

• Tonković Grabovac, M. (2015). Between psychotherapy and consulting-Coaching in organizations. In PsihoFESTologija-Ovo nije samo još jedna knjiga iz popularne psihologije. FF Press. 
• Starr, J. (2011). The coaching manual: the definitive guide to the process, principles and skills of personal coaching (3rd ed.). Harlow: Pearson. 
• Što je coaching? Pribavljeno 29. svibnja 2018. s adrese http://www.hr-coaching.hr/coaching/ 
• Theeboom, T., Beersma, B. i van Vianen, A. E. (2014). Does coaching work? A meta-analysis on the effects of coaching on individual level outcomes in an organizational context. The Journal of Positive Psychology, 9(1), 1-18. 
• WABC. (2011). Business Coaching Definition. Pribavljeno 28. Svibnja 2018. s adrese https://www.wabccoaches.com/includes/popups/definition.html 

Autori: Katja Kaurić, Marija Kožarić