Adaptivna uspješnost

Adaptivna uspješnost definira se kao uspješnost mijenjanja ponašanja pojedinca u skladu sa zahtjevima novih zadataka, situacija ili okoline. Izuzetno je važna u radnom okruženju te je istraživana kao dio fleksibilnog ponašanja pojedinca koji se odnosi na susretanje s neočekivanim promjenama u radnoj okolini. Adaptivna uspješnost uključuje dva međusobno povezana oblika, a to su reaktivna adaptacija koja je vezana uz propisane zahtjeve te proaktivna adaptacija koja se odnosi na promjene koje je pojedinac sam inicirao kako bi postigao određene ciljeve shvaćajući da njegovo prošlo ponašanje nije bilo učinkovito, stoga se poboljšava stjecanjem iskustva na određenim područjima. Drugim riječima, osim što se adaptivna uspješnost može razmatrati kao odgovor na okolinske promjene, također se može javiti zbog predviđanja tih promjena. Pridonosi joj što kvalitetnije usvajanje adaptivnih ponašanja koja doprinose izvedbi zadataka.

Adaptivna uspješnost obuhvaća širok spektar ponašanja u različitim zahtjevima zadataka te se može odnositi na razne aspekte prilagodbe na nove okolnosti, kao što su kreativno rješavanje problema, suočavanje sa nepredvidivim i kriznim situacijama, sposobnost učenja novog načina izvođenja zadataka i privikavanja na nove tehnologije i alate te uspješno suočavanje sa stresom. Također, obuhvaća i interpersonalnu fleksibilnost, uspješan rad s klijentima i kolegama, kao i sposobnost na prilagodbu novim kulturalnim uvjetima i fizičkim uvjetima radnog mjesta u svrhu boljeg učinka na radu. Stoga se adaptivna uspješnost može smatrati i djelotvornom metodom selekcije zaposlenika.

Korištena literatura:

• Huang, J. L., Ryan, A. M., Zabel, K. L., & Palmer, A. (2014). Personality and adaptive performance at work: A meta-analytic investigation. Journal of Applied Psychology, 99(1), 162.
• Pulakos, E. D., Arad, S., Donovan, M. A., & Plamondon, K. E. (2000). Adaptability in the workplace: development of a taxonomy of adaptive performance. Journal of applied psychology, 85(4), 612.
• Pulakos, E. D., Schmitt, N., Dorsey, D. W., Arad, S., Borman, W. C., & Hedge, J. W. (2002). Predicting adaptive performance: Further tests of a model of adaptability. Human performance, 15(4), 299-323.

Autori: Kristina Blumenšajn, Nikolina Hajdinjak

Analiza posla

Analiza posla jedna je od temeljnih metoda psihologije rada. To je metoda sustavnog upoznavanja sadržaja i uvjeta rada. Ima brojne namjene, a najčešće se koristi kao prvi korak u pripremi selekcijskih programa. Ovoj metodi je glavna svrha pružiti odgovor budućem radniku (kandidatu) koje su to osobine o kojima ovisi uspjeh u određenom poslu. 

Postupak analize posla uključuje dva koraka. Prvi je korak prikupljanje i sređivanje osnovnih činjenica o poslu radi dobivanja objektivnog opisa posla. U prvom se koraku koristi nekoliko metoda i izvora informacija: sustavno opažanje radne aktivnosti i okolnosti rada, usmjereni intervju s izvršiteljima i drugim upućenim osobama, analiza kritičnih događaja u poslu te analiza postojeće tehničke, zdravstevene i kadrovske dokumentacije o poslu. Njihovim kombiniranjem se dobiva cjelovit i objektivan opis posla što omogućuje drugi korak analize posla. 

Drugi korak je prosudba psihofizioloških zahtijeva posla (tj. osobina koje su potrebne za uspješan rad). U drugom se koraku interpretiraju podaci koji opisuju određeni posao i prosuđuje koje su to sposobnosti, znanja, vještina i osobine ličnosti koje posao zahtjeva. 

Osim glavne, analiza posla ima i dvije dodatne svrhe. Prvo, ona je izvor informacija o prirodi i zahtjevima posla koje je potrebno pružiti zainteresiranim kandidatima već u fazi regrutiranja i predselekcije, čime se pomaže u smanjenju njihovih nerealnih očekivanja, koje bi mogle imati neželjene motivacijske posljedice. Drugo, analiza posla pomaže ustanovljenju kriterija radne uspješnosti koji su potrebni pri validaciji selekcijskog programa.

Korištena literatura:

• Buntak, K., Sesar, V., Vršić, M. (2013). Analiza i oblikovanje radnog mjesta. Tehnički glasnik, 7(3), 311-315.
• Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: usmjeravnja, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

Autori: Dorotea Ivana Horvat, Anamarija Vučković