Prikazani su postovi s oznakom K. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom K. Prikaži sve postove

Kadrovska psihologija (eng. Personnel psychology)

Kadrovska ili industrijska psihologija (eng. Personnel) jedna je od tri grane industrijsko-organizacijske psihologije. Međutim, danas se sve više koristi pojam odjel za ljudske potencijale. Vodeći se idejom kako radnici nisu strojevi te da kao ljudska bića pokazuju individualne razlike, neke od glavnih tema kojima se bavi kadrovska psihologija su upravljanje ljudskim potencijalima, regrutiranje i selekcija, izobrazba i razvoj osoblja te procjena radne uspješnosti (vidi Radna uspješnost). Osim kao odjel u organizaciji, termin kadrovska psihologija se odnosi i na područje istraživanja koje proučava psihičke aspekte prilagodbe osobe radu kao i rada čovjeku (npr. motivacija, nesreće na radu, međuljudski odnosi, konstrukcija alata i strojeva prilagođenih čovjeku i dr.).
Za upravljanje ljudskim potencijalima ključna je valjanost predviđanja prilikom procjene osoblja, to jest sposobnost predviđanja budućeg radnog učinka, učenja vezanog uz posao (kao što je količina učenja u programima obuke i razvoja) i drugi kriteriji. Korištenje metoda zapošljavanja s povećanom prediktivnom valjanošću dovodi do značajnog povećanja uspješnosti zaposlenika. Cjelokupan postupak profesionalne selekcije (vidi Profesionalna selekcija) najčešće organizira odjel za ljudske potencijale, koji može imati svoje stručnjake za odabir osoblja, ili ih može angažirati izvana. Iako taj odjel može donijeti konačnu odluku, rukovodstvo je mora potvrditi.   
Nakon što je završen postupak selekcije, novozaposleni radnici moraju savladati specifične vještine te usvojiti nova znanja koja su potrebna za konkretno radno mjesto, a koja nisu pokrivena obrazovnim programima školskog sustava.  Također, stručno usavršavanje potrebno je i iskusnom osoblju. Područje kadrovske psihologije uvažava važnost radnih uvjeta i načina rada, a industrijska izobrazba radnika i supervizora rješava se primjenom dobro utemeljenih obrazovnih praksi i psiholoških načela. U kontekstu odjela za ljudske potencijale, također se analizira monotonija uzrokovana ponavljajućim radom i predlažu se određene metode za utjecanje na njezine učinke.
Iako se kadrovska psihologija i upravljanje ljudskim potencijalima često koriste kao sinonimi, potonje je interdisciplinarno područje i osim psihologije obuhvaća i područje ekonomije, sociologije, antropologije, prava, medicine rada, andragogije, ergonomije i dr.
Korištena literatura: 
  • Ghiselli, E. E., & Brown, C. W. (1948). Personnel and industrial psychology.
  • Schmidt, F. L., & Hunter, J. E. (1998). The validity and utility of selection methods in personnel psychology: Practical and theoretical implications of 85 years of research findings. Psychological bulletin124(2), 262.
  • Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali. Usmjeravnje, odabir i osposobljavanje.
  •  I. Jambrek, I. Ivica Penić, Upravljanje ljudskim potencijalima u poduzećima – ljudski  faktor, motivacija zaposlenika kao najbitniji čimbenici uspješnosti poslovanja poduzeća Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 29, br. 2, 1181-1206 (2008)

Autori: Nikolina Gojčeta i Karla Matošević Schaller

Kompetencije

Kompetencije su sastavnice stručne osposobljenosti, kombinacije znanja, vještina i stavova potrebnih za očitovanje radne aktivnosti i realizaciju radnih zadataka utemeljene na našim sposobnostima i osobinama ličnosti. Oblikuju se tijekom obrazovanja, izobrazbe i realne profesionalne prakse što ih čini ciljevima i ishodima obrazovnog procesa. Razlikuju se od znanja, vještina i stavova u tome što su ujedinjeni pod jedan pojam te se mjere u kontekstu organizacijskih ciljeva nasuprot apstraktnih mjera, a nadalje od sposobnosti i osobina ličnosti po mogućnosti razvijanja. Definiraju se i kao skup ponašanja, obično stečenih iskustvom, koji je instrumentalan u postizanju određenih organizacijskih rezultata i ishoda. Jedna od karakteristika kompetencija je što se razlikuju među pojednicima. Neistoznačan, već komplementaran pojam kompetentnosti, odnosi se na osobine koje označava osposobljenost za obavljanje zadatka, aktivnosti i posla u skladu sa zadanim standardom. 
Kompetencije razvijamo:
  • strukturiranim učenjem (radionice, webinari, e-učenje, m-učenje, knjige, video sadržaji) 
  • učenjem od drugih (povratna informacija, coaching, mentorstvo, dijeljenje znanja, platforme za kolaboraciju) 
  • učenjem kroz iskustvo (primjenom znanja kroz nove projekte i zadatke, akcijsko učenje, rješavanje problema, shadowing, rotacije). 
Iskorištenost naučenog pri navedenim tehnikama raste od prve do zadnje navedene. 
Primjeri sastavnica kompetencija: savjesnost, sposobnost rezoniranja, vještina rada u određenom računalnom programu, suradljivost, razna tehnička i proceduralna znanja i sl.


Korištena literatura:

  • Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
  • Landy, F.J. & Conte, J.M. (2012). Work in the 21st century: An introduction to industrial and organizational psychology (4th edition). Malden, MA: Blackwell Publishing
  • Lombardo, Michael M; Eichinger, Robert W (1996). The Career Architect Development Planner (1st ed.). Minneapolis: Lominger

Autori: Ana Habdelić, Eva Kocman