Kao negativan vid zaokupljenosti
poslom (vidi Zaokupljenost poslom) javlja se pojam radoholizam.
Radoholičarom se smatra osoba koja je ovisna o poslu i pretjerano
motivirana, te zbog tako jake negativne zaokupljenosti i nedostatka
ravnoteže poslovno-privatno ispašta u drugim područjima svog života, a
posebice u tjelesnom i mentalnom zdravlju. Prema istraživanjima,
radoholičari postižu više rezultate na mjerama perfekcionizma, ne
preuzimanja odgovornosti, stresa na poslu te posljedično imaju veći broj
zdravstvenih poteškoća, a osobito srčanih. Iako može zvučati privlačno,
iz aspekta da je dobro da je radnik jako motiviran, radoholizam je
negativna pojava.
Vodeći model radoholizma pretpostavlja postojanje trijade
radoholizma, koja se sastoji od angažmana na poslu, energičnosti i
uživanja u radu. Njihove različite kombinacije proizvode šest oblika
radoholizma, od kojih se jedan smatra pravim radoholizmom i opisuje
ljude koji imaju visok angažman i jak unutarnji nagon (engl. drive),
ali ne uživaju u poslu. Ostali su oblici slični sagorijevanju na poslu
(vidi Sagorijevanje na poslu) i radnoj angažiranosti (vidi Radna angažiranost). Neki drugi modeli pak izdvajaju dva osnovna obilježja
radoholizma: pretjerano naporan rad, koji proizlazi iz osobnih
kompulzija i nagona i nije povezan s eksternalnim motivima - poput
povećanja plaće ili želje za boljom pozicijom, te postajanje jakog,
neodoljivog, unutarnjeg nagona.
Kako bi se točnije prikazao radoholizam kao izrazito negativan pojam,
koji se ne može obuzdati ili kontrolirati, treba naglasiti kako su
radoholičari opsjednuti poslom, neprestano razmišljaju o njemu čak i
kada nisu na radnom mjestu, rade više no što sama organizacija od njih
očekuje, a nekada čak namjerno izmišljaju dodatan posao ili postojeći
zadatak nepotrebno kompliciraju kako bi mogli dulje na njemu raditi.
Posljedično, među radoholičarima su razine bračne otuđenosti više,
lošije socijalno funkcioniraju te su manje zadovoljni privatnim
odnosima.
Korištena literatura:
Vodeći model radoholizma pretpostavlja postojanje trijade radoholizma, koja se sastoji od angažmana na poslu, energičnosti i uživanja u radu. Njihove različite kombinacije proizvode šest oblika radoholizma, od kojih se jedan smatra pravim radoholizmom i opisuje ljude koji imaju visok angažman i jak unutarnji nagon (engl. drive), ali ne uživaju u poslu. Ostali su oblici slični sagorijevanju na poslu (vidi Sagorijevanje na poslu) i radnoj angažiranosti (vidi Radna angažiranost). Neki drugi modeli pak izdvajaju dva osnovna obilježja radoholizma: pretjerano naporan rad, koji proizlazi iz osobnih kompulzija i nagona i nije povezan s eksternalnim motivima - poput povećanja plaće ili želje za boljom pozicijom, te postajanje jakog, neodoljivog, unutarnjeg nagona.
Kako bi se točnije prikazao radoholizam kao izrazito negativan pojam, koji se ne može obuzdati ili kontrolirati, treba naglasiti kako su radoholičari opsjednuti poslom, neprestano razmišljaju o njemu čak i kada nisu na radnom mjestu, rade više no što sama organizacija od njih očekuje, a nekada čak namjerno izmišljaju dodatan posao ili postojeći zadatak nepotrebno kompliciraju kako bi mogli dulje na njemu raditi. Posljedično, među radoholičarima su razine bračne otuđenosti više, lošije socijalno funkcioniraju te su manje zadovoljni privatnim odnosima.
- Landy, F.J. & Conte, J.M. (2012). Work in the 21st century: An introduction to industrial and organizational psychology (4th edition). Malden, MA: Blackwell Publishing.
- Schaufeli, W.B., Taris, T.W., Van Rhenen, W. (2008). Workaholism, burnout and work engagement: Three of a kind or three different kinds of employee well-being? Applied psychology, 57(2), 172-203.
- Spence, J.T., & Robbins, A.S. (1992). Workaholism: Definition, measurement, and preliminary results. Journal of Personality Assessment, 58, 160–178.
Autori: Ana Krištić i Maja Milardović
