Teorija jednakosti teorija je
motivacije koja polazi od stavke da se odnos između pojedinca i
organizacije gleda kao odnos razmjene. Pojedinac u taj odnos ulaže svoje
znanje i iskustvo, a organizacija mu to zauzvrat kompenzira na razne
načine, primjerice plaćom. Ova teorija temelji se na načelu socijalne
usporedbe u kojoj je stupanj motivacije i zadovoljstva poslom povezan s
načinom na koji smatramo da smo pravedno tretirani u odnosnu na druge
zaposlenike organizacije. U toj razmjeni nejednakost odnosa može
osjetiti jedna ili druga strana (zaposlenik ili organizacija), a tvorac
ove teorije, Adams, smatra da je to glavni pokretač različitog
ponašanja.
Prema ovoj teoriji jednakosti, osjećaj za jednakost ili
nejednakost ne proizlazi samo iz usporedbe s drugim zaposlenicima
organizacije, već osjećaj nejednakosti može proizaći i ukoliko osobno
smatramo da smo više uložili nego što nam je organizacija vratila nazad.
Nejednakost može biti pozitivna – tada smo, primjerice, preplaćeni, te
negativna, kada smo, suprotno tomu, potplaćeni. Postoje dva vida
pravednosti u organizacijama : distributivna – tko dobiva što te
proceduralna – postoje li definirane procedure prema kojoj netko nešto
dobiva. Percipirana nejednakost može smanjiti radnu uspješnost, a
postoji nekoliko načina kako osoba može smanjiti percipiranu
nejednakost.
Prvo, može raditi manje ili tražiti veću plaću; drugo, može
vršiti pritisak na druge zaposlenike da smanje svoja ulaganja ili da
ishod tih ulaganja bude manji; treće, osoba može prekinuti radni odnos i
tražiti posao u drugoj organizaciji te posljednje - osoba može
promijeniti pogled na vlastita i tuđa ulaganja i vrijednost ishoda na
način da mijenja osobe s kojima se uspoređuje (na primjer, ne
razmišljati koliko zarađuje kolega u istoj organizaciji, nego usporediti
sebe s time koliko zarađuje kolega iz srednje škole koji radi u manjoj
organizaciji u slabije razvijenom dijelu države). Međutim, događa se i
da ljudi krivo procjenjuju, odnosno, precjenjuju vlastiti doprinos
ogranizaciji i nagrade koje primaju drugi, što je jedan od problema ove
teorije. Razlike u razmjeni motiviraju pojedinca da te razlike smanji na
način da optimizira svoja ulaganja i dobitke te time sačuva pozitivnu
sliku o sebi.
Korištena literatura:
- Nićin, N i Vasiljević, J. (2015). Procesne teorije motivacije. FBIM Transactions, 3(2), 75-80. Pribavljeno 4.6.2019. s adrese http://www.oalib.com/paper/3150450#.XPaNfnFoTIU
- Tonković Grabovac, M. (2019). Motivacija za rad. (Powerpoint prezentacija s predavanja Psihologija rada održanog u ak. god. 2018/2019 na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu). Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, odsjek za psihologiju.
Autori: Magdalena Kolak i Tena Mijić
