Sagorijevanje na poslu (eng. burnout) je sindrom emocionalne iscrpljenosti koji je karakteriziran iscrpljenošću, anksioznošću, umorom, nesanicom, depresijom i pogoršanjem u izvođenju posla. Ovaj pojam prvi puta se pojavio 1960. godine u romanu Grahama Greena „A Burnt-Out Case“ u kojem je glavni lik doživljavao simptome koje danas karakteriziramo kao sagorijevanje na poslu. Pojam se više počeo koristiti i proučavati 70-ih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, a posebice u kontekstu radnika u uslužnim područjima djelatnosti sa fokusom na njihovim načinima nošenja sa emocionalnim stresom njihova posla. Svrha tih istraživanja bila je opisati fenomen i ukazati na učestalost njegove pojave. Tijekom 80-ih godina, pojam se dalje nastavlja proučavati sofisticiranijom metodologijom te se proširuje da obuhvaća i ostale djelatnosti, a ne samo one koje uključuju direktan kontakt sa ljudima (klijentima).
Fenomen sagorijevanja na poslu definiran je kroz tri dimenzije: iscrpljenost, cinizam (ili depersonalizacija) te nedjelotvornost na poslu. Iscrpljenost je središnji pojam sagorijevanja na poslu, a ujedno i najočitija manifestacija ovog fenomena te najučestalija i najdublje istraživana, zbog čega dolazi do mišljenja kako su ostale dimenzije slučajne ili nepotrebne. No, činjenica da je iscrpljenost potreban kriterij za sagorijevanje na poslu ne znači da je on dovoljan ili jedini. On prikazuje stresnu dimenziju sagorijevanja na poslu, no ne uspijeva obuhvatiti kritične aspekte odnosa koji ljudi imaju sa svojim poslom. Iscrpljenost potiče i drugu dimenziju sagorijevanja na poslu, cinizam, koja obuhvaća emocionalno i kognitivno udaljavanje od posla. Unutar uslužnih djelatnosti, emocionalni zahtjevi posla mogu dovesti do depersonalizacije koja je definirana kao pokušaj distanciranja od primatelja usluge aktivnim ignoriranjem kvaliteta koje ih čine jedinstvenim ljudima. Izvan uslužnih djelatnosti, ljudi se koriste kognitivnim distanciranjem tako da razvijaju indiferentan ili ciničan stav kada su umorni i obeshrabljeni. Nedjelotvornost se definira kao smanjenje osobnog postignuća, te je njena povezanost s ostalim dimenzijama kompleksnija. U nekim situacijama čini se kao posljedica umora, cinizma ili kombinacije tih aspekata jer iscrpljenost i distanciranje od posla mogu dovesti do smanjenja efikasnosti. No, u drugim situacijama, neefikasnost se pojavljuje paralelno s ostalim dimenzijama, a ne posljedično.
Sagorijevanje na poslu može imati ozbiljne posljedice na sve uključene (osoblje, klijente i samu instituciju) te može dovesti do opadanja kvalitete usluge koju osoblje pruža. Čini se kako je sagorijevanje na poslu povezano sa raznim oblicima osobnih poteškoća, kao što su fizički umor, nesanica, povećana konzumacija alkohola i drugih opojnih sredstava te može dovesti do bračnih i obiteljskih problema zbog efekta prelijevanja u osobni život.
Korištena literatura:
- Colman, A.M. (2015). Oxford Dictionary of Psychology (fourth edition). New York: Oxford University Press
- Landy, F. J., Conte, J. M. (2013). Work in the 21st century: An introduction to Industrial and Organizational Psychology (fourth edition). John Wiley & Sons.
- Maslach, C., Jackson, S. E. (1981). The measurement of experienced burnout. Journal of organizational behavior, 2(2), 99-113.
- Maslach, C., Schaufeli, W. B., Leiter, M. P. (2001). Job burnout. Annual review of psychology, 52(1), 397-422.
Autori: Maja Grgurić, Sara Strejček, Marko Šplichal
