Neizostavan dio interesa
psihologije rada jest područje motivacije jer upravo ona, uz sposobnosti
pojedinca te radne uvjete, određuje radni učinka zaposlenika.
Motivacija za rad je složena pojava te zaposlenike mogu motivirati
brojni različiti motivi i poticaju koji ne ovise samo o karakteristikama
zaposlenika, već i samog posla te radnog okruženja (vidi Motivacija za rad). Postoje dvije osnovne vrste motivacijskih intervencija (tehnika) koje se dijele na materijalne i nematerijalne.
Materijalne kompenzacije
Materijalna kompenzacija
predstavlja sustav različitih oblika motiviranja koji se odnose na
poboljšanje materijalnog položaja zaposlenika. Različite strategije koje
obuhvaća možemo analizirati u vidu dvije veličine:
Stupanj izravnosti materijalnih dobiti
– odnos pojedinca i materijalne dobiti koji se izražava izravnim
financijskim dobicima te neizravnim financijskim dobicima koje
zaposlenici ne primaju u obliku plaće
Razina i obuhvat organiziranja
– obuhvaća niz strategija na temelju organizacijskih programa i
politika koje vode postizanju ciljeva, te razlikujemo razinu pojednica i
poduzeća
Tablica 1. Prikaz materijalnih kompenzacija
IZRAVNE MATERIJALNE KOMEPNZACIJE
NEIZRAVNE MATERIJALNE KOMPENZACIJE
pojedinac
- plaća
- bonusi i poticaji
- naknade za inovacije i poboljšice
- naknade za širenje znanja i fleksibilnost
- ostali poticaji (bonusi)
- stipendije i školarine
- studijska putovanja
- specijalizacije
- plaćene odsutnosti i slobodni dani
- poslovni automobil
- managerske benificije
poduzeće
- bonusi vezani uz rezultate i dobitak organizacijske jedinice ili poduzeća
- udio u profitu
- udio u vlasništvu (distribucija dionica)
- mirovinsko osiguranje
- zdravstvena zaštita
- nakande za nezaposlenost i obrazovanje
- godišnji odmori
- „božičnice“ i drugo
- skrb o djeci i starijima i dr.
Izvor: Bahtijerević-Šiber, F., Management ljudskih potencijala, 1999. str. 614.
Nematerijalne kompenzacije
Nematerijalne kompenzacije predstavljaju skup motivacijskih
strategija kojima se nastoje zaposlenicima zadovoljiti različite potrebe višeg
reda, poput poštovanja, samopotvrđivanja, autonomije, itd. Razvijen je
niz strategija:
Strategije usmjerene na posao nastoje isti učiniti zanimljivijim, raznolikijim i izazovnijim, a oblikovanje posla postiže se npr. rotacijom posla i proširivanjem posla.
Strategije usmjerene na menadžere od presudne su važnosti u motiviranju zaposlenika, komuniciranjem, usmjeravanjem i djelovanjem menadžera na ponašanja istih.
Stil vođenja je strategija direktno vezana uz karakteristike menadžera i menadžmenta, dok se participacija zaposlenih može vezati uz povećano sudjelovanje zaposlenih u odlučivanju, u oblikovanju i uvođenju promjena, u rješavanju problema, itd.
Strategije usmjerene na uvjete rada najčešće se
tiču radnog vremena, poput fleksibilnog radnog vremena, fleksibilnog
radnog mjesta, sažetog radnog tjedna, rada od kuće, uvjetovanog
slobodnog vremena, itd.
Druge nematerijalne strategije su primjerice priznavanje uspjeha, povratna informacija i rad na organizacijskoj klimi i kulturi.
Korištena literatura:
Tablica 1. Prikaz materijalnih kompenzacija
IZRAVNE MATERIJALNE KOMEPNZACIJE
|
NEIZRAVNE MATERIJALNE KOMPENZACIJE
|
|
| pojedinac | - plaća - bonusi i poticaji - naknade za inovacije i poboljšice - naknade za širenje znanja i fleksibilnost - ostali poticaji (bonusi) |
- stipendije i školarine - studijska putovanja - specijalizacije - plaćene odsutnosti i slobodni dani - poslovni automobil - managerske benificije |
| poduzeće | - bonusi vezani uz rezultate i dobitak organizacijske jedinice ili poduzeća - udio u profitu - udio u vlasništvu (distribucija dionica) |
- mirovinsko osiguranje - zdravstvena zaštita - nakande za nezaposlenost i obrazovanje - godišnji odmori - „božičnice“ i drugo - skrb o djeci i starijima i dr. |
Izvor: Bahtijerević-Šiber, F., Management ljudskih potencijala, 1999. str. 614.
Nematerijalne kompenzacije
Nematerijalne kompenzacije predstavljaju skup motivacijskih strategija kojima se nastoje zaposlenicima zadovoljiti različite potrebe višeg reda, poput poštovanja, samopotvrđivanja, autonomije, itd. Razvijen je niz strategija:
Strategije usmjerene na posao nastoje isti učiniti zanimljivijim, raznolikijim i izazovnijim, a oblikovanje posla postiže se npr. rotacijom posla i proširivanjem posla.
Strategije usmjerene na menadžere od presudne su važnosti u motiviranju zaposlenika, komuniciranjem, usmjeravanjem i djelovanjem menadžera na ponašanja istih.
Stil vođenja je strategija direktno vezana uz karakteristike menadžera i menadžmenta, dok se participacija zaposlenih može vezati uz povećano sudjelovanje zaposlenih u odlučivanju, u oblikovanju i uvođenju promjena, u rješavanju problema, itd.
Strategije usmjerene na uvjete rada najčešće se tiču radnog vremena, poput fleksibilnog radnog vremena, fleksibilnog radnog mjesta, sažetog radnog tjedna, rada od kuće, uvjetovanog slobodnog vremena, itd.
Druge nematerijalne strategije su primjerice priznavanje uspjeha, povratna informacija i rad na organizacijskoj klimi i kulturi.
Korištena literatura:
- Bahtijarević-Šiber, F. (1999). Management ljudskih potencijala. Zagreb: Golden Marketing.
- Buntak, K., Drožđek, I., & Kovačić, R. (2013). Nematerijalna motivacija u funkciji upravljanja ljudskim potencijalima. Tehnički glasnik, 7(2), 213-219.
Autori: Zrinka Gluhak i Irma Gračić
