Motivacijske intervencije

Neizostavan dio interesa psihologije rada jest područje motivacije jer upravo ona, uz sposobnosti pojedinca te radne uvjete, određuje radni učinka zaposlenika. Motivacija za rad je složena pojava te zaposlenike mogu motivirati brojni različiti motivi i poticaju koji ne ovise samo o karakteristikama zaposlenika, već i samog posla te radnog okruženja (vidi Motivacija za rad). Postoje dvije osnovne vrste motivacijskih intervencija (tehnika) koje se dijele na materijalne i nematerijalne.


Materijalne kompenzacije 

Materijalna kompenzacija predstavlja sustav različitih oblika motiviranja koji se odnose na poboljšanje materijalnog položaja zaposlenika. Različite strategije koje obuhvaća možemo analizirati u vidu dvije veličine:

Stupanj izravnosti materijalnih dobiti – odnos pojedinca i materijalne dobiti koji se izražava izravnim financijskim dobicima te neizravnim financijskim dobicima koje zaposlenici ne primaju u obliku plaće


Razina i obuhvat organiziranja – obuhvaća niz strategija na temelju organizacijskih programa i politika koje vode postizanju ciljeva, te razlikujemo razinu pojednica i poduzeća


Tablica 1. Prikaz materijalnih kompenzacija

IZRAVNE  MATERIJALNE KOMEPNZACIJE
NEIZRAVNE  MATERIJALNE KOMPENZACIJE
pojedinac - plaća
- bonusi i poticaji
- naknade za inovacije i poboljšice
- naknade za širenje znanja i fleksibilnost
- ostali poticaji (bonusi)
- stipendije i školarine
- studijska putovanja
- specijalizacije
- plaćene odsutnosti i slobodni dani
-  poslovni automobil
- managerske benificije

poduzeće - bonusi vezani uz rezultate i dobitak organizacijske jedinice ili poduzeća
- udio u profitu
- udio u vlasništvu (distribucija dionica)
- mirovinsko osiguranje
- zdravstvena zaštita
- nakande za nezaposlenost i obrazovanje
- godišnji odmori
- „božičnice“ i drugo
- skrb o djeci i starijima i dr.












     




Izvor: Bahtijerević-Šiber, F., Management ljudskih potencijala, 1999. str. 614.


Nematerijalne kompenzacije

Nematerijalne kompenzacije predstavljaju skup motivacijskih strategija kojima se nastoje zaposlenicima zadovoljiti različite potrebe višeg reda, poput poštovanja, samopotvrđivanja, autonomije, itd. Razvijen je niz strategija:

Strategije usmjerene na posao nastoje isti učiniti zanimljivijim, raznolikijim i izazovnijim, a oblikovanje posla postiže se npr. rotacijom posla i proširivanjem posla.

Strategije usmjerene na menadžere od presudne su važnosti u motiviranju zaposlenika, komuniciranjem, usmjeravanjem i djelovanjem menadžera na ponašanja istih.

Stil vođenja je strategija direktno vezana uz karakteristike menadžera i menadžmenta, dok se participacija zaposlenih može vezati uz povećano sudjelovanje zaposlenih u odlučivanju, u oblikovanju i uvođenju promjena, u rješavanju problema, itd.

Strategije usmjerene na uvjete rada najčešće se tiču radnog vremena, poput fleksibilnog radnog vremena, fleksibilnog radnog mjesta, sažetog radnog tjedna, rada od kuće, uvjetovanog slobodnog vremena, itd.

Druge nematerijalne strategije su primjerice priznavanje uspjeha, povratna informacija i rad na organizacijskoj klimi i kulturi. 

Korištena literatura:

  • Bahtijarević-Šiber, F. (1999). Management ljudskih potencijala. Zagreb: Golden Marketing.
  • Buntak, K., Drožđek, I., & Kovačić, R. (2013). Nematerijalna motivacija u funkciji upravljanja ljudskim potencijalima. Tehnički glasnik7(2), 213-219.

Autori: Zrinka Gluhak i Irma Gračić