Teorija postavljanja ciljeva je
teorija autora Edwina Lockea iz 1981. godine. Teorija pretpostavlja da
se ljudi ponašaju razumno i svjesno te da, postavljajući ciljeve koje
žele ostvariti, određuju svrhu svog djelovanja. Kako u privatnom, tako i
u poslovnom svijetu postavljeni cilj glavni je izvor motivacije koji
potiče zaposlenike na ulaganje truda. Postoje tri načina na koje ciljevi
mogu utjecati na ponašanje pojedinca, a to su: usmjeravanje pažnje i
djelovanja, utjecaj na količinu uložene energije i napora čime se
povećava ustrajnost te motivacija razvoja ponašanja potrebnog za
postizanje cilja.
Kako bi cilj povećao radni učinak (vidi Radna uspješnost)
u organizaciji važno je da su zaposlenici upoznati s postavljenim
ciljem te da ga prihvaćaju kao osobnu želju. Poželjno je da zaposlenici
sudjeluju u odabiru ciljeva jer participacija povećava vjerojatnost
prihvaćanja zadanog cilja. Također, za proces ostvarenja cilja bitne su i
kvalitetne povratne informacije koje zaposlenicima ukazuju na
diskrepanciju između trenutnog i željenog stanja ostvarenja cilja čime
omogućuju korekcije i poboljšanje procesa koji se provodi. Pokazalo se
da zaposlenici, ukoliko prihvaćaju određeni cilj, ulažu više truda u
ostvarenje težih i specifičnih ciljeva, nego onih lakših i
generaliziranih jer zahtjevnijem izazovu pridaju više pažnje, postaju
ustrajniji i efikasniji te im specifičnost cilja pruža uputu o tome što
se od njih točno očekuje. Na odnos između cilja i uloženog truda mogu
utjecati i drugi faktori poput internalnog lokusa kontrole zaposlenika
zbog kojega zaposlenici preuzimaju veću odgovornost za uspjeh pa samim
time ulažu i više napora u dostizanje cilja. Primjer primjene navedene
teorije u praksi organizacijske psihologije je takozvano Upravljanje pomoću ciljeva koje
podrazumijeva navedene karakteristike postavljanja adekvatnog cilja, to
jest participativni menadžment uz definirane, specifične ciljeve koje
prati odgovarajuća povratna informacija (vidi Upravljanje pomoću ciljeva) s ciljem povećanja motivacije zaposlenika.
Korištena literatura:
- Buntak, K., Drožđek, I., Kovačić, R. (2013). Materijalna motivacija u funkciji upravljanja ljudskim potencijalima. Tehnički glasnik, 7(1), 56-63.
- Robbins, S. P., Judge, T. A. (2009). Conceptos de motivacion. Comportamiento organizacional. Decimotercera edicion, Editorial Pearson Prentice Hall. Mexico.
- Tonković Grabovac, M. (2019). Motivacija u radu. Neobjavljena prezentacija s predavanja. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.
Autori: Ana Dujlović i Anamarija Karin
