Motivacija je stanje u kojem smo
„iznutra“ pobuđeni nekim porivima, težnjama, željama, i motivima, a
usmjerena je na postizanje nekog cilja koji izvana djeluje kao poticaj
na ponašanje. Laički rečeno motivacija je pokretačka sila u pojedincu,
koja može biti pozitivna ili negativna, a opisuje se izrazima motiv,
svrha i razlog. Misli i akcije pojedinca odraz su njegovih potreba i
ciljeva koje se stalno razvijaju i mijenjaju. Motivacija i zadovoljstvo
zaposlenika, vrednovanje rada i nagrađivanje radnog učinka su ključna
područja zanimanja upravljanja ljudskim potencijalima jer jedino
izgradnjom dobrog motivacijskog sustava organizacija može postići
kratkoročnu, dugoročnu i projektnu uspješnost.
U organizacijama koje nemaju dobro razvijenu strategiju motiviranja i
nagrađivanja radnika vlada loša radna atmosfera, nedostaje odgovornosti
i povjerenja, zaposlenici se loše osjećaju pa dolazi do stagnacije i
nezadovoljstva, a time i do neuspješnosti organizacije. Upravo zbog toga
se danas organizacije okreću stimuliranju zaposlenika kako bi potakli
stvaralaštvo, veće rezultate, veću odgovornost i obaveze. Time postižu
punu angažiranost zaposlenih što podiže ekonomičnost, proizvodnost i
efikasnost rada. Dvije velike kategorije motivacije su materijalna i
nematerijalna. Najstariji i najpoticajniji materijalni način motiviranja
radnika je novac (plaća), koji je vezan više uz ekstrinzičnu
motivaciju. S druge strane, nematerijalni načini poput priznavanja
uspjeha, dobre socijalne te kulturne klime su u organizaciji puno
efikasniji i više vezani uz intrinzičnu motivaciju.
Nadalje, postoje razne teorije o motivaciji koje pokušavaju objasniti
što pokreće ljudsko ponašanje te zašto ljudi ustraju u tom ponašanju.
Te su teorije usmjerene na to da objasne zašto ljudi prihvaćaju neke
faktore kao što su plaća, napredovanje, benefiti i sigurnost posla, a
odbacuju druge, tj. što je u podlozi ljudske motivacije, njihovih
težnji, želja i ciljeva.
Tri su osnovne kategorije teorija motivacije od kojih se prva odnosi
na hijerarhijske potrebe nižeg i višeg reda, odnosno zadovoljenje
potreba nižeg reda je nužno da bi se pojedinci mogli usredotočiti na
zadovoljenje potreba višeg reda. U modernom svijetu rada većina
pojedinaca ima zadovoljene potrebe nižeg reda te se organizacije
usredotočuju na zadovoljavanje potreba kao što su osobni rast i razvoj.
Druge dvije teorije naglašavaju važnost i utjecaj okruženja na ponašanje
i reagiranje pojedinca te što pojedinac želi, odnosno njegove potrebe
za moći, afilijacijom i postignućem. Bez obzira na teorije, motivirani
ljudi će ulagati više napora u svoj rad od onih koji nisu te time više
pridonijeti organizacijama i svojem zadovoljstvu na poslu.
Korištena literatura:
- Buntak, K., Drožđek, I., & Kovačić, R. (2013). Materijalna motivacija u funkciji upravljanja ljudskim potencijalima. Tehnički glasnik, 7(1), 56-63.
- Buntak, K., Drožđek, I., & Kovačić, R. (2013). Nematerijalna motivacija u funkciji upravljanja ljudskim potencijalima. Tehnički glasnik, 7(2), 213-219.
- Jambrek, I., & Penić, I. I. (2008). Upravljanje ljudskim potencijalima u poduzećima–ljudski faktor, motivacija zaposlenika kao najvažniji čimbenici uspješnosti poslovanja poduzeća. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 29(2), 1181-1206.
Autori: Marijana Čagalj, Vana Petrić
