Završni plato je posljednja faza u procesu učenja koji je grafički prikazan krivuljom vježbe. Krivulju vježbe ili učenja prvi je opisao Hermann Ebbinghaus 1885. godine u svojim eksperimentima pamćenja besmislenih slogova. Individualni nalazi mogu sadržavati više privremenih platoa, ali uprosječivanjem rezultata skupine ljudi dobije se prikaz koji razlikuje nekoliko glavnih faza. U prvoj fazi počinje učenje i napredovanje je usporeno jer se radi o početnom (ne)snalaženju. Ona se uglavnom javlja kod svladavanja složenijih vještina. Zatim, u drugoj fazi dolazi do ubrzanja napretka te ova faza čini najveći dio učenja. Konačno, u završnoj fazi napredak ponovno usporava i nastaje završni plato koji je znak usvojenosti vještine te krivulja poprima vodoravni položaj. Faza završnog platoa potaknula je mnoge rasprave. Prema nekim teorijama, završni plato je faza nakon koje više nema napretka, odnosno pojedinci dosežu svoje fiziološke granice. Suprotno toj teoriji, razvile su se teorije prema kojima završni plato ne postoji, nego se nakon nekog vremena vježbanja pojavljuje logaritamsko usporavanje napretka, a ne prestanak istog. Pritom je moguće daljnje usavršavanje, ali je napredak vidljiv tek kroz duže razdoblje. Učenje se u smislu usvajanja novih znanja i vještina generalno poboljšava sukladno povećanju iskustva. Drugim riječima, s većim brojim pokušaja je manje vremena potrebno za obavljanje određene aktivnosti tako što se povećava količina proizvedenog u jedinici vremena, smanjuje se broj grešaka, te se poboljšava kvaliteta. Ponavljanje je nužno za povećanje učinkovitosti.
Krivulja učenja pokazala se korisnom u praksi pod različitim nazivima poput krivulje iskustva, krivulje napretka, krivulje efikasnosti, krivulje troška itd. Njena korisnost dokazana je na razini manjih grupa te cijelih organizacija. Poslodavci mogu koristiti krivulju u svrhe planiranja proizvodnje, kreiranja standarda rada, zapošljavanja ili predviđanja troškova u organizaciji. Pokazalo se da određeni faktori poput kombiniranja iskusnih i novih zaposlenika te raznovrsnost proizvodnje pozitivno doprinose razvoju i učinkovitosti, odnosno uspješnom izbjegavanju platoa. Također, krivulja učenja dokazuje kako je u nekim slučajevima uz dovoljnu količinu vježbanja i ponavljanja moguće prosječne sposobnosti pojedinca učiniti izvanrednima te time maksimalno pomaknuti plato.
Korištena literatura:
- Ritter, F. E. i Schooler, L. J. (2001). The learning curve. In International encyclopedia of the social and behavioral sciences. 8602-8605. Amsterdam: Pergamon.
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
- Wiersma, E. (2007). Conditions That Shape the Learning Curve: Factors That Increase the Ability and Opportunity to Learn. Management Science, 53(12), 1903–1915.
Autori: Nera Blagdan i Ela Gazivoda
