Testovi psihomotoričkih sposobnosti se u procesu selekcije koriste za procjenu preciznosti, koordinacije, kontrole, spretnosti i vremena reakcije kandidata.
Psihomotorika uključuje fizičke motoričke aktivnosti koje su kontrolirane i potaknute psihičkim procesima, a najšira podjela je na globalnu i finu psihomotoriku. Budući da ne postoji opća psihomotorička sposobnost, za određivanje psihomotoričkih sposobnosti pojedinca se koriste mjere pojedinih relativno neovisnih psihomotoričkih sposobnosti. Fina motorika primarno predstavlja spretnost, preciznost i brzinu u sitnim pokretima i radu prstiju, dok se globalna uključuje pokrete cijelog tijela ili većih mišićnih skupina. Općenito, neke od važnijih psihomotoričkih sposobnosti su precizna kontrola, koordinacija udova, pravilna orijentacija, posturalna diskriminacija, smirenost i čvrstoća ručnih pokreta (ruku i prstiju), vrijeme reakcije, brzina pokreta i slično.
Prvi testovi psihomotoričkih sposobnosti su se pojavili već s početkom ispitivanjem individualnih razlika pa su još 1890-ih koristili Galton i J. M.Cattell, no tijekom prošlog stoljeća dogodio se značajan razvoj psihomotoričkog testiranja zbog ubrzano napretka u ovom području znanosti.
Ovi testovi se najčešće provode individualno što iziskuje mnogo truda i vremena za provođenje, a također zahtijevaju specifičnu opremu, zbog čega su skuplji od ostalih vrsta testova korištenih u selekciji. Na rezultate ovih testova značajno može utjecati vježba i motivacija.
S druge strane ovi testovi su neizostavan dio u procesu selekcije za obuku vojnih pilota ili kirurga, budući da pružaju podatke o sposobnostima važnim za određeni posao u koje ne možemo dobiti uvid drugim testovima uobičajeno korištenima u selekciji (npr. testovi inteligencije i ličnosti).
U nekim istraživanjima navode se primjeri baterije psihomotoričkih testova koje se često sastoje od niza individualnih zadataka poput tapkanja prstima, vremena reakcije, dosjećanja slike, razvrstavanja karata, zamjena brojeva i simbola i slično. Postoje uređaji koji služe za mjerenje upravo ovakvih sposobnosti. Deksterimetrom se mjeri brzina i točnost jednostavnih ponavljajućih pokreta, najčešće šake i prstiju od kojih je poznatiji Minnesota deksterimetar. Gibsonov spiralni labirint namijenjen je mjerenju mišićne reakcije na posebno odabrane podražaje. Ostali testovi koji ovdje nisu navedeni se vežu uz slične sposobnosti.
Korištena literatura:
- Fleishman, E. A. (1953). Testing for psychomotor abilities by means of apparatus tests. Psychological Bulletin, 50(4),241–262.
- Fleishman, E.A. (1956). Psychomotor Selection Tests: Research and Application in the United States Air Force. Personnel Psychology, 9(4), 449-467.
- Pilli, R., Naidu, M. i Shobha, J.C. (2013). Evaluation of a new computerized psychometric test battery: Effects of zolpidem and caffeine. J Pharmacol Pharmacother, 4(4), 247-255.
- Wood, T. M. i Safrit, M. J. (1984). A Model for Estimating the Reliability of Psychomotor Test Batteries. Research Quarterly for Exercise and Sport, 55(1),53–63.
Autori: Nevio Aradski i Bruno Pleština
