Upitnik biografskih informacija

Psihologijski testovi su najčešće i nakorištenije selekcijske metode, no nisu i jedine. Ponekad testovima nije moguće prikupiti sve potrebne informacije o pristupnicima pa psiholozi koriste i ostale metode. Jedna od takvih metoda su upitnici. Upitnike rješavaju sami pristupnici te takvi upitnici ispituju biografske detalje koje, primjerice, nije moguće prikupiti tijekom testiranja psihološkim testovima. Upitnik biografskih informacija (skraćeno "bio-upitnik"), kao primjer takve metode, ispituje generalne podatke o osobi, no sadrži i neka složenija pitanja koja se odnose na stavove i vrijednosti pojedinca. Primjer pitanja koje se može nalaziti u takvom upitniku je: "Kakve knjige su Vam bile najdraže za čitanje u djetinjstvu?" Bio-upitnici vrlo su korisni i svrstavani su u bolje prognostičke postupke za predviđanje radne uspješnosti, no nejasno je što pojedina čestica uopće mjeri. Jasno je da pojedina čestica razlikuje skupine, primjerice uspješne od neuspješnih, ali nejasno je točno zašto.

Za razliku od bio-upitnika, upitnici ličnosti napravljeni su u skladu s nekom teorijom radi mjerenja konstrukata, dok bio-upitnici nisu sastavljeni u skladu s nekim teorijskim okvirom zbog čega su i kritizirani. Kako bi se utvrdila valjanost svakog pitanja, za svako se računa korelacija s kriterijem radne uspješnosti. Za unaprjeđenje bio-upitnika, potrebno je sastaviti pitanja u skladu s nekim teorijskim okvirom. Kritičari ovih upitnika, osim toga, navode kako je u analizu potrebno uključiti i interkorelacije te uz pomoć faktorske analize doći do objašnjenja zašto su dobivene informacije povezane s kriterijskim informacijama.


Korištena literatura:
  • Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.

Autori: Nina Banfić i Ida Dukić