Upitnici ličnosti najčešće su korištena metoda ispitivanja ličnosti, a mjere subjektivnu procjenu osobnosti pojedinca kroz tvrdnje koje se odnose na stavove, osjećaje i tipična ponašanja. Na čestice se najčešće odgovara na skali Likertova tipa te s "da" ili "ne". Primjeri tipičih tvrdnji su: “Lako podliježem stresu.”, “Ne pričam puno.”, “Obraćam pažnju na detalje”. Upitnici ličnosti nemaju točne i netočne odgovore te njihovo ispunjavanje nije vremenski ograničeno. U kontekstu psihologije rada, upitnici ličnosti najčešće se koriste kao selekcijska metoda. Glavni nedostatak upitnika ličnosti je mogućnost iskrivljivanja odgovora kako bi se ispitanici prikazali u što boljem svijetlu. Ne samo da su ispitanici u mogućnosti stvoriti pozitivan ili čak negativan dojam, nego mogu i iskriviti rezultat na upitniku ličnosti u smjeru specifičnog profila poželjnog u određenoj situaciji. Iz tog razloga mnogi istraživači su skeptični prema valjanosti upitnika u selekcijskoj situaciji. Novija istraživanja utvrdila su da neki upitnici ličnosti ipak imaju značajnu prognostičku valjanost. Drugim riječima, dobri su prediktori u postupku mjerenja pojedine kriterijske varijable u budućnosti.
Ipak, zbog skromnih koeficijenata prognostičke valjanosti te činjenice da postoji znatan broj selekcijskih metoda koje bolje prognoziraju radnu uspješnost, mišljenja su podijeljena oko toga trebaju li se oni uopće koristiti pri selekciji. Razlog korištenja upitnika ličnosti u selekciji je što ipak imaju određenu prognostičku valjanost, dok postoji i oprečno mišljenje prema kojem upitnike ličnosti ne bi trebalo koristiti u selekciji jer se iskrivljivanje odgovora ne može izbjeći. Mogu se eventualno svesti na najmanju moguću mjeru metodama detektiranja iskrivljavanja odgovora skalama socijalno poželjnog odgovaranja, obeshrabrivanja kandidata u iskrivljavanju upozoravanjem o negativnim posljedicama te detektiranja socijalno poželjnog odgovaranja na temelju vremena latencije odgovora na čestice upitnika.
Ipak, zbog skromnih koeficijenata prognostičke valjanosti te činjenice da postoji znatan broj selekcijskih metoda koje bolje prognoziraju radnu uspješnost, mišljenja su podijeljena oko toga trebaju li se oni uopće koristiti pri selekciji. Razlog korištenja upitnika ličnosti u selekciji je što ipak imaju određenu prognostičku valjanost, dok postoji i oprečno mišljenje prema kojem upitnike ličnosti ne bi trebalo koristiti u selekciji jer se iskrivljivanje odgovora ne može izbjeći. Mogu se eventualno svesti na najmanju moguću mjeru metodama detektiranja iskrivljavanja odgovora skalama socijalno poželjnog odgovaranja, obeshrabrivanja kandidata u iskrivljavanju upozoravanjem o negativnim posljedicama te detektiranja socijalno poželjnog odgovaranja na temelju vremena latencije odgovora na čestice upitnika.
Korištena literatura:
- Dilchert, S., Ones, D. S., Viswesvaran, C. i Deller, J. (2006): Response distortion in personality measurement: Born to deceive, yet capable of providing valid self-assessments? Psychology Science, 48, 209-225.
- Krahe, B. (1989): Faking personality profiles on a standard personality inventory. Personality and Individual Differences, 10, 437-443.
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Autori: Paula Kraus i Ljubomir Prvan
