Današnje tržište rada
traži cjeloživotne učenike, osobe koje preuzimaju odgovornost za svoj
napredak i spremne su uložiti vrijeme i trud u kontinuirani proces
učenja (Jukić i Ringel, 2013). Učenje u odrasloj dobi karakterizira
poseban pristup zbog raznih obaveza, kako obiteljskih, tako poslovnih,
koje nameću socijalne uloge. Zbog toga se ono uvelike razlikuje od onog
dječjeg (Šverko, 2012). Tako Knowles, Holton i Swanson (2005, prema
Šverko, 2012) navode četiri najvažnije karakteristike učenja u ovoj
dobi. To su: realna potreba za znanjem, naglasak na samousmjeravanju,
potreba da se uvaže vlastita iskustva i utilitarna usmjerenost pri čemu
se naglašava da su ove karakteristike izuzetno važne prilikom planiranja
obrazovnih programa radnika ili osmišljavanja novih načina
osposobljavanja osoblja.
Prva karakteristika, odnosno realna potreba za
znanjem tako predstavlja osviještenu potrebu za razumijevanjem zašto
nešto učimo i čemu će to kasnije poslužiti dok se naglasak na
samousmjeravanju odnosi na potrebu odraslih ljudi za donošenjem
vlastitih odluka o učenju te planiranju i vrednovanju obrazovnog
programa pri čemu je bitno naglasiti važnost samostalnog usmjeravanja
koje odraslima daje mogućnost da vide sebe kao odgovorne osobe s
aktivnom ulogom učenju što rezultira boljim učenjem i pamćenjem.
Sljedeće je potreba uvažavanja vlastitih iskustava koja obogaćuje novo
učenje kada su u učenju korištene metode iskustvenog poučavanja,
točnije, metode rasprave i igranje igara.
Posljednja važna
karakteristika je utilitarna usmjerenost koja predstavlja spremnost na
ulaganje napora u situacijama kada je ono što uče, pojedincima važno u
njihovom poslu i svakodnevnom životu pri čemu je bitno naglasiti važnost
podučavanja vještinama koje su odraslima zaista korisne i neposredno
primjenjive.
Pokazano je da cjeloživotno učenje predstavlja jednu od
ključnih individualnih razlika koje se tiču kvalitete života,
subjektivne dobrobiti i mentalnog zdravlja uopće zbog čega se ovakav
oblik učenja može samo podržati (Maksimović, 2012).
Korištena literatura:
- Maksimović, M. (2012). Teorije učenja i odnosi moći u obrazovanju odraslih. Andragoške studije, 1, 37-62.
- Jukić, R., i Ringel, J. (2013). Učenje–put ka budućnosti. Andragoški glasnik: Glasilo Hrvatskog andragoškog društva, 17(1.(30)), 25-34.
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali. Usmjeravnje, odabir i osposobljavanje.
Autori: Lorena Franc, Lucija Lončar
