Teoriju prilagodbe radu osmislili su autori Dawis i Lofquits 1964. godine, a kroz godine je doživjela mnoge prilagodbe. Temelji se na postavci da između pojedinca i okoline postoji stalni proces međusobne prilagodbe, a sklad pojedinca i okoline ovisi o dva elementa. Dok pojedinac traži posao, organizaciju i radnu okolinu koja će zadovoljiti njegove zahtjeve i potrebe, organizacija također traži pojedinca koji će odgovarati njenih zahtjevima te imati poželjne kompetencije (vidi Kompetencije).
Osnovne pretpostavke teorije obuhvaćaju objašnjenja kako dolazi do zadovoljstva pojedinca na radnom mjestu, uz istovremeno zadovoljenje zahtjeva radne okoline. Sklad pojedinca i radne okoline određuje se na dva načina, odnosom između potreba pojedinca i potkrepljenja koja dobiva iz radne okoline (poput plaće, dobrih uvjeta rada i sl.), dok se drugi zasniva na korespondenciji zahtjeva okoline i vještina i sposobnosti radnika. Zadovoljstvo pojedinca određuje stupanj u kojem je on uspio usuglasiti svoje potrebe s okolinskim, a stupanj slaganja njegovih kompetencija sa zahtjevima okoline određuje koliko on zadovoljava zahtjeve okoline. Ta dva elementa usuglašenosti zajedno pokušavaju predvidjeti vrijeme o(p)stanka pojedinca u nekoj okolini. Slaganje potreba i potkrepljenja trebalo bi rezultirati zadovoljstvom na poslu, a slaganje zahtjeva posla i vještina radnika produktivnošću. Vjerojatnost da pojedinac bude prisiljen otići iz radne okoline, kao i da dobrovoljno ode, obrnuto je proporcionalna njegovom izmjerenom zadovoljstvu.
Kako bi stručnjaci klijentima mogli predložiti poslove koji su u skladu, kako s njihovim vještinama i sposobnostima, tako i potrebama i vrijednostima, Dawis i Lofquits su u sklopu teorije standardizirali bateriju testova za mjerenje sposobnosti i konstruirali upitnike za procjenu potreba i vrijednosti. Uz to, sastavili su i popis od preko 1800 poslova i zanimanja s njihovim značajkama, odnosno sposobnostima i vještinama potrebnima za njihovo uspješno obavljanje. Usklađivanje osobina pojedinca i zahtjeva radne okoline kojim se bavi ova teorija, jedan je od glavnih pojmova kojima se danas, uz psihologiju rada bave i obrazovanje, savjetovanje i menadžment.
Osnovne pretpostavke teorije obuhvaćaju objašnjenja kako dolazi do zadovoljstva pojedinca na radnom mjestu, uz istovremeno zadovoljenje zahtjeva radne okoline. Sklad pojedinca i radne okoline određuje se na dva načina, odnosom između potreba pojedinca i potkrepljenja koja dobiva iz radne okoline (poput plaće, dobrih uvjeta rada i sl.), dok se drugi zasniva na korespondenciji zahtjeva okoline i vještina i sposobnosti radnika. Zadovoljstvo pojedinca određuje stupanj u kojem je on uspio usuglasiti svoje potrebe s okolinskim, a stupanj slaganja njegovih kompetencija sa zahtjevima okoline određuje koliko on zadovoljava zahtjeve okoline. Ta dva elementa usuglašenosti zajedno pokušavaju predvidjeti vrijeme o(p)stanka pojedinca u nekoj okolini. Slaganje potreba i potkrepljenja trebalo bi rezultirati zadovoljstvom na poslu, a slaganje zahtjeva posla i vještina radnika produktivnošću. Vjerojatnost da pojedinac bude prisiljen otići iz radne okoline, kao i da dobrovoljno ode, obrnuto je proporcionalna njegovom izmjerenom zadovoljstvu.
Kako bi stručnjaci klijentima mogli predložiti poslove koji su u skladu, kako s njihovim vještinama i sposobnostima, tako i potrebama i vrijednostima, Dawis i Lofquits su u sklopu teorije standardizirali bateriju testova za mjerenje sposobnosti i konstruirali upitnike za procjenu potreba i vrijednosti. Uz to, sastavili su i popis od preko 1800 poslova i zanimanja s njihovim značajkama, odnosno sposobnostima i vještinama potrebnima za njihovo uspješno obavljanje. Usklađivanje osobina pojedinca i zahtjeva radne okoline kojim se bavi ova teorija, jedan je od glavnih pojmova kojima se danas, uz psihologiju rada bave i obrazovanje, savjetovanje i menadžment.
Korištena literatura:
- Babarović, T. i Šverko, I. (2012). Teorijsko utemeljenje računalnih sustava za profesionalno usmjeravanje. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 21(4), 863-883.
- Dawis, R. V., England, G. i Lofquits, L. H. (1964). A Theory of Work Adjustment. Minnesota studies in vocational rehabilitation, 15. Minneapolis: University of Minnesota, Industrial Relations Center.
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Autori: Ana Krištić i Maja Milardović
