Superova teorija profesionalnog razvoja predstavlja razvojnu teoriju profesionalnog usmjeravanja koja ne osporava važnost individualnih razlika u odabiru zanimanja, no naglašava da je odabir zanimanja proces tijekom kojeg ljudi oblikuju svoje karijere. Karijera je najvažniji aspekt Superove teorije te se definira kao broj poslova i zanimanja tijekom radnog vijeka osobe. Postoji devet uloga kroz koje ljudi prolaze tijekom života (dijete, učenik, radnik, partner, roditelj, građanin, domaćin, korisnik slobodnog vremena i umirovljenik) u raznim okruženjima. Prema tome formirano je pet faza razvoja karijere kroz koje ljudi rješavaju određene razvojne zadatke.
Za dob od 4 do 13 godina karakteristična je faza rasta u kojoj pojedinac razvija pojam o sebi oblikovanjem svojih sposobnosti i stjecanjem radnih navika. Sljedeća je faza istraživanja u razdoblju od 14. do 24. godine, odnosno faza propitivanja vlastitih interesa i mogućnosti te odlučivanja o smjeru razvoja karijere u budućnosti. U fazi utemeljenja, koja se odvija od 25. do 44. godine, pojedinac razvojem vlastitih vještina i prilagođavanjem radnom mjestu stabilizira karijeru, dok u fazi održavanja, od 45. do 65. godine, osoba evaluira svoja postignuća te na temelju toga odlučuje o postavljanju novih izazova u daljnjoj karijeri. Na kraju, u fazi opadanja koja nastupa nakon 65 godina pojedinac smanjuje količinu aktivnosti na trenutnom radnom mjestu te nakon umirovljenja pronalazi nove životne uloge. Nadalje, za razvojne faze bitno je koliko je osoba spremna odlučivati o vlastitoj karijeri što Super naziva vokacijskom zrelošću koja je jedan od važnijih konstrukata teorije. Isto tako, pojedinci se u bilo kojem trenutku života mogu vratiti u ranije faze kako bi preusmjerili vlastitu karijeru što se naziva vokacijska prilagodljivost.
U Superovoj teoriji profesionalnog razvoja dominira ideja samopoimanja definirana kao način na koji osoba doživljava sebe i svoje osobine. Na temelju toga, ljudi će se oslanjati na samoprocjene vlastitih sposobnosti i interesa prilikom usmjeravanja karijere.
Za dob od 4 do 13 godina karakteristična je faza rasta u kojoj pojedinac razvija pojam o sebi oblikovanjem svojih sposobnosti i stjecanjem radnih navika. Sljedeća je faza istraživanja u razdoblju od 14. do 24. godine, odnosno faza propitivanja vlastitih interesa i mogućnosti te odlučivanja o smjeru razvoja karijere u budućnosti. U fazi utemeljenja, koja se odvija od 25. do 44. godine, pojedinac razvojem vlastitih vještina i prilagođavanjem radnom mjestu stabilizira karijeru, dok u fazi održavanja, od 45. do 65. godine, osoba evaluira svoja postignuća te na temelju toga odlučuje o postavljanju novih izazova u daljnjoj karijeri. Na kraju, u fazi opadanja koja nastupa nakon 65 godina pojedinac smanjuje količinu aktivnosti na trenutnom radnom mjestu te nakon umirovljenja pronalazi nove životne uloge. Nadalje, za razvojne faze bitno je koliko je osoba spremna odlučivati o vlastitoj karijeri što Super naziva vokacijskom zrelošću koja je jedan od važnijih konstrukata teorije. Isto tako, pojedinci se u bilo kojem trenutku života mogu vratiti u ranije faze kako bi preusmjerili vlastitu karijeru što se naziva vokacijska prilagodljivost.
U Superovoj teoriji profesionalnog razvoja dominira ideja samopoimanja definirana kao način na koji osoba doživljava sebe i svoje osobine. Na temelju toga, ljudi će se oslanjati na samoprocjene vlastitih sposobnosti i interesa prilikom usmjeravanja karijere.
Korištena literatura:
- Đorđević, M. (2014). Razvoj karijere – zašto je važno pažljivo birati? Pribavljeno 23.4.2019. s adrese http://www.istrazime.com/razvojna-psihologija/razvoj-karijere-zasto-je-vazno-pazljivo-birati/.
- Super, D. E.(1980). A life-span, life-space approach to career development. Journal of Vocational Behavior, 16, 282-298.
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska Sveučilišna Naklada.
Autori: Petra Gotić i Leona Turković
