Teorija ograničavanja i kompromisa Linde Gottfredson je sociologijska teorija izbora zanimanja koja naglašava naglašava važnost socioekonomskih čimbenika u razvoju vokacijskog ponašanja te njihov ograničavajući utjecaj na izbor zanimanja i razvoj karijere. Prema Gottfredson, proces izbora zanimanja i usmjeravanja karijere možemo razluičiti u dva aspekta: ograničavanje i kompromis, s time da je za razumijevanja oba nužno pojmiti način na koji gradimo vlastito samopoimanje.
Naša genetika, okruženje i iskustva oblikuju proces ograničavanja kojim eliminiramo alternativna zanimanja sukobljena s valstitim konceptom o sebi. Ovim procesom, kroz progresivnu elimliminaciju nepoželjnih zanimanja, sužavamo broj perifernih opcija.Razlikujemo četiri faze ovog procesa:
Faza 1: Orijentacija prema veličini i snazi (od 3 do 5 godina)
Djeca rano počinju klasificirati ljude kao velike i moćne u odnosu na male i slabe. Počinju prepoznavati zanimanja kao odrasle uloge i prestaju izvještavati da bi željeli biti životinje ili likovi iz mašte kad odrastu.
Faza 2: Orijentacija prema spolnim ulogama (od 6 do 8 godina)
Djeca u ovoj dobi uočavaju jednostavne razlika među ljudima i radnim mjestima. Najočitija razlika za njih je spolna uloga, koju oni pojednostavljeno vide u smislu odjeće i ponašanja koja odgovaraju spolu. Počinju uklanjati zanimanja koja su nespojiva s njihovim pojmovima o spolu.
Faza 3: Usmjerenost na društveno vrednovanje (od 9 do 13 godina)
Djeca sada postaju svjesna razlika u društvenom statusu. Iz daljnjeg razmatranja uklanjaju sva zanimanja nedostatno prestižna za nekoga poput njih samih, kao i sve ono što se čini izvan dosega u smislu sposobnosti ili truda.
Faza 4: Usmjeravanje na unutarnje, jedinstveno ja (14 i više godina)
Mladi su sposobni razaznati vlastite interese, vrijednosti i ciljeve te se bore da odrede koje područje rada najbolje odgovara njihovom obrascu interesa i talenata. Traže uloge koje su kompatabilne s njihovom slikom o sebi.
Faza 1: Orijentacija prema veličini i snazi (od 3 do 5 godina)
Djeca rano počinju klasificirati ljude kao velike i moćne u odnosu na male i slabe. Počinju prepoznavati zanimanja kao odrasle uloge i prestaju izvještavati da bi željeli biti životinje ili likovi iz mašte kad odrastu.
Faza 2: Orijentacija prema spolnim ulogama (od 6 do 8 godina)
Djeca u ovoj dobi uočavaju jednostavne razlika među ljudima i radnim mjestima. Najočitija razlika za njih je spolna uloga, koju oni pojednostavljeno vide u smislu odjeće i ponašanja koja odgovaraju spolu. Počinju uklanjati zanimanja koja su nespojiva s njihovim pojmovima o spolu.
Faza 3: Usmjerenost na društveno vrednovanje (od 9 do 13 godina)
Djeca sada postaju svjesna razlika u društvenom statusu. Iz daljnjeg razmatranja uklanjaju sva zanimanja nedostatno prestižna za nekoga poput njih samih, kao i sve ono što se čini izvan dosega u smislu sposobnosti ili truda.
Faza 4: Usmjeravanje na unutarnje, jedinstveno ja (14 i više godina)
Mladi su sposobni razaznati vlastite interese, vrijednosti i ciljeve te se bore da odrede koje područje rada najbolje odgovara njihovom obrascu interesa i talenata. Traže uloge koje su kompatabilne s njihovom slikom o sebi.
Proces kompromisa se odnosi na prilagođavanje vlastitih težnji vanjskoj stvarnosti. Započinje kada pojedinac naiđe na zapreku u ostvarivanju svog preferiranog izbora te je prisiljen zamijeniti ga nekom od manje poželjnih, ali dostupnijih opcija. Zapreke uključuju dostupnost vrsta obrazovanja i zaposlenja, uvjete na tržištu rada i obiteljske obaveze. Možemo ga najednostavnije opisati kao proces zamjene poželjnih i nedostupnih opcija onim koje su manje poželjne, ali dostupne.
Korištena literatura:
- Gottfredson, L. S. (2002). Gottfredson’s Theory of Circumscription, Compromise, and Self-creation. U D. Brown (ur.), Career Choice and Development (str. 85-148). San Francisco: Jossey-Bass.
- Šverko B. (2012). Ljudski potencijali: usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Autori: Zrinka Gluhak i Irma Gračić
