Profesionalna zrelost može se definirati kao spremnost pojedinca za donošenje dobro informiranih, dobno prikladnih profesionalnih odluka, te pažljivo planiranje karijere u okvirima postojećih društvenih prilika i ograničenja. Ona se odnosi na mjeru u kojoj je pojedinac savladao zadatke, prikladne za njegovu fazu profesionalnog razvoja te ona raste u funkciji dobi. Profesionalna zrelost prema modelu D. Supera (1983) uključuje svijest pojedinca o razini napretka u odnosu na njegove razvojne zadatke te se može podijeliti na dvije dimenzije: kognitivnu i dimenziju stava. Kognitivna dimenzija uključuje informacije koje pojedinac ima o svijetu rada, njegovo znanje o procesu donošenja odluka te znanje o preferiranom zanimanju. Dimenzija stava uključuje planiranje karijere i svijest o važnosti i korištenje sredstava za istraživanje. Postoje različite teorijski koncepti profesionalne zrelosti te tako u okviru teorije Supera i sur. (2001) možemo razlikovati 5 dimenzija: planiranje, istraživanje, prikupljanje informacija, donošenje odluka i orijentiranost prema realitetu. Critesov model (1978) govori o tom da se profesionalna zrelost može svesti na vještine donošenja profesionalnih odluka i na stavove pojedinca prema razvoju karijere. Pojedinac se u različitim fazama razvoja suočava s važnim odlukama koje mora donijeti pri čemu profesionalne odluke igraju važnu ulogu za razvoj njegovog života i karijere u skladu s tim odlukama.
Upravo iz tog razloga razvijeni su i određeni upitnici koji ispituju stupnjeve profesionalne zrelosti pojedinaca. Radi mjerenja stupnja profesionalne zrelosti pojedinaca razvijena su dva najpopularnija upitnika: Career Development Inventory (Upitnik razvoja karijere, CDI; Super, Thompson, Lindeman, Jordaan i Myers, 1979) i Career Maturity Inventory (Upitnik profesionalne zrelosti, CMI; Crites, 1978). Profesionalne odluke mogu se odnositi na izbor upisa srednje škole, fakulteta te sam izbor zanimanja nakon završenih adekvatnih stupnjeva obrazovanja. Upravo zato je važno na vrijeme uočiti one pojedince kojima je potrebno pomoći u procesu profesionalnog razvoja te ih adekvatno educirati i usmjeriti na onaj put koji bi najviše odgovarao njihovim interesima i stupnju profesionalne zrelosti.
Upravo iz tog razloga razvijeni su i određeni upitnici koji ispituju stupnjeve profesionalne zrelosti pojedinaca. Radi mjerenja stupnja profesionalne zrelosti pojedinaca razvijena su dva najpopularnija upitnika: Career Development Inventory (Upitnik razvoja karijere, CDI; Super, Thompson, Lindeman, Jordaan i Myers, 1979) i Career Maturity Inventory (Upitnik profesionalne zrelosti, CMI; Crites, 1978). Profesionalne odluke mogu se odnositi na izbor upisa srednje škole, fakulteta te sam izbor zanimanja nakon završenih adekvatnih stupnjeva obrazovanja. Upravo zato je važno na vrijeme uočiti one pojedince kojima je potrebno pomoći u procesu profesionalnog razvoja te ih adekvatno educirati i usmjeriti na onaj put koji bi najviše odgovarao njihovim interesima i stupnju profesionalne zrelosti.
Korištena literatura:
- Babarović, T., & Šverko, I. (2011). Profesionalna zrelost učenika viših razreda osnovnih škola. Suvremena psihologija, 14(1), 91-108.
- Crites, J. O. (1978). Career Maturity Inventory. Monterey, CA: McGraw Hill.
- Černja, I., Babarović, T., i Šverko, I. (2017). Mogu li diferenciranost i konzistentnost interesa biti pokazatelji profesionalne zrelosti osnovnoškolaca?. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 26(1), 41-58.
- Super, D. E. (1983). Assessment in career guidance: Toward truly developmental counseling. The Personnel and Guidance Journal, 61(9), 555–562.
- Super, D.E., Osborne, W.L., Walsh, D.J., Brown, S.D. i Niles, S.G. (2001). Developmental career assessment and counseling: The C-DAC model. Journal of Counseling and Development, 71, 74-82.
- Super, D. E., Thompson, A. S., Lindeman, R. H., Jordaan, J. P. i Myers, R. A. (1979). Career Development Inventory: School form. Palo Alto, CA: Consulting Psychologists Press.
Autori: Lucija Matanović i Valentina Tadić
