Prediktor predstavlja one skupine ponašanja koja nije moguće kontrolirati, a svejedno imaju utjecaj na istraživanu pojavu. Identificirani su kroz psihološka istraživanja i koriste nam pri općem razumijevanju ponašanja. Ta ponašanja mogu se hijerarhijski grupirati prema različitim razinama uključenosti, odnosno prema tome koliko dobro mogu predvidjeti buduće ponašanje. Prediktorski kriterij u tom smislu predstavlja ljudsku osobinu koja se može mjeriti, a u kontekstu psihologije rada prediktor predviđa radnu uspješnost. Mogući prediktori koji predviđaju radnu uspješnost opisuju se u terminima kognitivne sposobnosti, psihomotoričkih sposobnosti, ličnosti itd.
Kako bi se prediktori mogli koristiti pri selekciji moraju biti operacionalizirani uz pripadajuća metrijska svojstva, odnosno definirani tako da ih se može svesti na pojave koje su podložne mjerenju. Operativni prediktori tako predstavljaju objektivne, pouzdane i valjane mjerne postupke na temelju kojih se donose selekcijske odluke, a neki od njih su npr. rezultati u testu inteligencije, broj bodova na testu znanja ili procjena komunikativnosti dobivena intervjuom. Da bi se prediktor smatrao objektivnim mora isključivati pristranost u rezultatima mjerenja. Kada je prediktor dosljedan u onome što se mjeri smatra se pouzdanim. Stupanj u kojem teorija i empirijski dokazi podupiru interpretaciju testovnih rezultata očituje se u valjanosti prediktora te uključuje sadržajnu, teorijsku, dijagnostičku i prognostičku valjanost.
Kako bi odabrali valjane prediktore potrebno je poduzeti sljedeće tri mjere: analizu posla koja će utvrditi osobine važne za uspješan rad (vidi: Analiza posla), odrediti metodu mjerenja tih osobina te provjeriti jesu li prediktori povezani s važnim dimenzijama radne uspješnosti. Profesionalna selekcija je dakle proces identifikacije prediktorskih uzoraka ponašanja koji se učinkovito preklapaju s budućim ponašanjem u pogledu radne uspješnosti. U selekcijskom postupku se najčešće koristi veći broj prediktora zbog bolje prognoze radne uspješnosti, u odnosu na samo jedan prediktor.
Korištena literatura:
- Binning, J. F., & Barrett, G. V. (1989). Validity of personnel decisions: A conceptual analysis of the inferential and evidential bases. Journal of Applied Psychology, 74(3), 478.
- Landy, F.J. & Conte, J.M. (2012). Work in the 21st century: An introduction to industrial and organizational psychology. Malden, MA: Blackwell Publishing.
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Autori: Mateja Novak i Tea Peršin
