Prekovremeni rad može se
definirati kao rad kod kojeg u slučaju više sile, izvanrednog povećanja
opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na
zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog
vremena. Prema važećem Zakonu o radu, ukupno trajanje rada, uz
prekovremeni rad, ne smije biti duže od pedeset sati tjedno. Osoba koja
određuje trajanje prekovremenog rada je poslodavac, a ukoliko je
određeno trajanje dulje od propisanog, posljedica će biti prekršajna
odgovornost poslodavca i visoke novčane kazne. Prekovremeni rad je
zabranjen osobama mlađim od 18 godina, radnicima koji rade na opasnim i
po zdravlje štetnim poslovima na kojima ih nije moguće zaštititi od
štetnih utjecaja, čak ni uz primjenu mjera zaštite na radu, te
roditeljima koji rade skraćeno zbog skrbi o djetetu s teškoćama u
razvoju. Dok trudnice, roditelji djeteta do treće godine, samohrani
roditelj s djetetom do šeste godine i radnici koji rade u nepunom radnom
vremenu smiju prekovremeno raditi samo uz osobni pisani pristanak.
Radnik koji radi prekovremeno ima pravo na povećanu plaću s time da
Zakon o radu ne propisuje iznos povećanja plaće, već se navedeno
povećanje određuje ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim
ugovorom koji obvezuje poslodavca. Također, sate prekovremenog rada nije
moguće zamijeniti za slobodne dane, osim ako takvo što nije regulirano
ugovorom o radu.
Mnogobrojnim istraživanjima utvrđeno je da radnici koji rade
prekovremeno češće od drugih radnika iste dobi i spola doživljavaju
stres na radu. Kao posljedice stresa češće su nesanice, češće
obolijevaju od akutnog srčanog ili moždanog infarkta i od šećerne
bolesti tipa II, imaju povišeni tlak, tjelesnu masu, kolesterol i
masnoće u krvi te se kod njih ranije javljaju oštećenja sustava za
kretanje, osobito vratne i/ili slabinske kralježnice. Osim toga,
nezdravo se hrane, a veći broj ih puši i konzumira alkohol, češće dolaze
na posao i kada imaju zdravstvene tegobe što u konačnici rezultira
ranijim odlaskom u mirovinu, što osim smanjene kvalitete njihovog života
iziskuje i velike troškove koje države imaju zbog preranog odlaska u
mirovinu.
Korištena literatura:
- Narodne novine (2017) Zakon o radu. Zagreb: Narodne novine d.d., br. 93/14, 127/17.
- Prekovremeni rad- obveze i prava zaposlenika i poslodavaca (2013). Pribavljeno 2.6.2019. s adrese https://zastitanaradu.com.hr/novosti/Prekovremeni-rad---obveze-i-prava-zaposlenika-i-poslodavaca-49.
- Zavalić, M. (2013). Utjecaj prekovremenog rada na zdravlje radnika. Sigurnost, 55 (2), 133-140.
- Zuber, M. (2012). Preraspodjela radnog vremena ne smatra se prekovremnim radom. Pribavljeno 2.6.2019. s adrese https://lider.media/znanja/preraspodjela-radnog-vremena-ne-smatra-se-prekovremnim-radom/
Autori: Dora Gosarić i Paula Štefić