Motivacija za postignućem

Za definiranje motivacije za postignućem prvo je potrebno definirati pojam motivacije općenito. Ona se odnosi na unutarnje procese koji potiču, usmjeravaju i osiguravaju trajanje određenog ponašanja usmjerenog na postizanje ciljeva, koji izvana djeluju kao poticaj na ponašanje. Ti ciljevi mogu biti intrinzične i ekstrinzične naravi, odnosno naši vlastiti interesi, želje i vrijednosti mogu usmjeravati naše ponašanje ili ono može biti vođeno vanjskim potkrepljenjima koja su nevezana za samo ponašanje. Motivacija za postignućem označava predispoziciju neke osobe da teži uspjehu te podrazumijeva tri uvjeta. Prvo, definirana je standardom izvrsnosti koji se očituje u uspjehu ili neuspjehu, drugo, osoba osjeća odgovornost za ishod svog ponašanja i treće, podrazumijeva postojanje izazova pojedincu u postizanju svog cilja. Ona uključuje želju za samostalnim ovladavanjem zadacima i vještinama koje posljedično dovodi do porasta samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti. 

Osobe koje imaju izraženu motivaciju za postignućem imaju želju što je moguće bolje i brže postići nešto što se smatra zahtjevnim. Takvi pojedinci ustrajniji su i rade napornije i više od ostalih, preferiraju zadatke i situacije u kojima nose odgovornost za rješavanje problema te si postavljaju ciljeve koje smatraju izazovnima, ali su realistični. Također, potrebno im je kontinuirano praćenje njihovog rada kao i konkretna povratna informacija o njihovom napretku. Moguća objašnjenja  motivacije za postignućem kod pojedinaca mogu biti pripisana okolinskim faktorima, odnosno obiteljskom okruženju te naučenoj marljivosti. S obzirom na to da osobe koje imaju visoku motivaciju za postignućem teže kontinuiranom napretku u svojoj karijeri, često se nađu na visokim položajima poput menadžera ili se odvaže na poduzetničke pothvate. Motivaciju za postignućem moguće je mjeriti Testom tematske apercepcije (TAT) i upitnikom konstruiranim za mjerenje upravo ovog konstrukta, An achievement motivation questionnaire. Potrebno je napomenuti da je ovaj konstrukt istražen samo na bogatim ljudima i uspješnim tvrtkama što može dovesti u pitanje njegovu valjanost u općoj populaciji.

Korištena literatura:

  • Greblo Jurakić, Z. (2018). Motivacija kao samoregulacija ponašanja. (Powerpoint prezentacija s predavanja Motivacija održanog u ak. god. 2017/2018 na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu). Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, odsjek za psihologiju.
  • Hines, G. H. (1973). Achievement motivation, occupations, and labor turnover in New Zealand. Journal of Applied Psychology58(3), 313.
  • Maehr, M. L. (1974). Culture and achievement motivation. American Psychologist29(12), 887.
  • Pardee, R. L. (1990). Motivation Theories of Maslow, Herzberg, McGregor & McClelland. A Literature Review of Selected Theories Dealing with Job Satisfaction and Motivation.
  • Tonković Grabovac, M. (2019). Motivacija za rad. (Powerpoint prezentacija s predavanja Psihologija rada održanog u ak. god. 2018/2019 na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu). Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, odsjek za psihologiju.
Autori: Nika Novak i Gabriela Šipek