Za Karasekov model zahtjeva/kontrole dva su ključna faktora koja
uzrokuju stres na poslu: zahtjevi posla i kontrola posla. Zahtjevi su
definirani prema dva kriterija: količina posla i intelektualni zahtjevi
posla. Kontrola okoline pojedinca je definirana preko autonomije i
mogućnosti korištenja različitih vještina na poslu.
Za Karasekov model zahtjeva/kontrole dva su ključna faktora koja
uzrokuju stres na poslu: zahtjevi posla i kontrola posla. Zahtjevi su
definirani prema dva kriterija: količina posla i intelektualni zahtjevi
posla. Kontrola okoline pojedinca je definirana preko autonomije i
mogućnosti korištenja različitih vještina na poslu.
Karasek
je ispitivao kakvi su poslovi najpogodniji za zaposlenike uzimajući
pritom u obzir zahtjeve i količinu kontrole koji posao dopušta. Došao je
do zaključka da je najgori oblik posla onaj s velikim zahtjevima, a
malom kontrolom dok je najpoželjniji onaj posao koji uz velike (ali ne
pretjerane zahtjeve) pruža visoki stupanj kontrole te je takve poslove
nazvao „aktivnima“. Primijećeno je da se osobe koje rade „aktivne
poslove“ češće bave sportom i raznim drugim aktivnostima unatoč velikoj
brojnim radnim zadatcima koje obavljaju dok rade. Dokazano je da takvi
poslovi imaju pozitivan učinak na zaposlenikovo zdravlje, vode do
pozitivnog ponašanja, boljeg učinka i većeg zadovoljstva poslom.
Nasuprot tome, zahtjevni poslovi koji pružaju vrlo malo kontrole nad
okolinom izlažu zaposlenike povećanom riziku od bolesti povezanih sa
stresom što dovodi do izbivanja s posla, niže produktivnosti i manjeg
zadovoljstva poslom. Drugim riječima, takva vrsta posla šteti i
pojedincu i organizaciji. Postoje još i poslovi niske kontrole i malih
zahtjeva (noćni čuvar, domar) i ti se poslovi nazivaju „pasivnima“.
Karasek
je ispitivao kakvi su poslovi najpogodniji za zaposlenike uzimajući
pritom u obzir zahtjeve i količinu kontrole koji posao dopušta. Došao je
do zaključka da je najgori oblik posla onaj s velikim zahtjevima, a
malom kontrolom dok je najpoželjniji onaj posao koji uz velike (ali ne
pretjerane zahtjeve) pruža visoki stupanj kontrole te je takve poslove
nazvao „aktivnima“. Primijećeno je da se osobe koje rade „aktivne
poslove“ češće bave sportom i raznim drugim aktivnostima unatoč velikoj
brojnim radnim zadatcima koje obavljaju dok rade. Dokazano je da takvi
poslovi imaju pozitivan učinak na zaposlenikovo zdravlje, vode do
pozitivnog ponašanja, boljeg učinka i većeg zadovoljstva poslom.
Nasuprot tome, zahtjevni poslovi koji pružaju vrlo malo kontrole nad
okolinom izlažu zaposlenike povećanom riziku od bolesti povezanih sa
stresom što dovodi do izbivanja s posla, niže produktivnosti i manjeg
zadovoljstva poslom. Drugim riječima, takva vrsta posla šteti i
pojedincu i organizaciji. Postoje još i poslovi niske kontrole i malih
zahtjeva (noćni čuvar, domar) i ti se poslovi nazivaju „pasivnima“.
Kako
bi potvrdili pretpostavke Karasekovog modela, Ganster, Fox i Dwyer su
2001. godine testirali 105 medicinskih sestara i zaključili su da sestre
s najnižom percepcijom kontrole i najzahtjevnijim poslovima češće
obolijevaju. Došli su do istog zaključka kao i Karasek da se poslovi
koji su prezahtjevni, a ne omogućuju radnicima kontrolu ne isplate niti
radnicima koji češće obolijevaju i manje su produktivni niti
organizaciji koja trpi mnoga bolovanja i smanjenu radnu učinkovitost.
Model je također testiran i u Kini gdje su dobiveni isti rezultati što
znači da je primjenjiv i na istočnjačka društva.
Kako
bi potvrdili pretpostavke Karasekovog modela, Ganster, Fox i Dwyer su
2001. godine testirali 105 medicinskih sestara i zaključili su da sestre
s najnižom percepcijom kontrole i najzahtjevnijim poslovima češće
obolijevaju. Došli su do istog zaključka kao i Karasek da se poslovi
koji su prezahtjevni, a ne omogućuju radnicima kontrolu ne isplate niti
radnicima koji češće obolijevaju i manje su produktivni niti
organizaciji koja trpi mnoga bolovanja i smanjenu radnu učinkovitost.
Model je također testiran i u Kini gdje su dobiveni isti rezultati što
znači da je primjenjiv i na istočnjačka društva.
Korištena literatura:
Korištena literatura:
- Jonge, J. d., Dollard, M. F., Dormann, C., Le Blanc, P. M., i Houtman, I. L. D. (2000). The Demand–Control Model: Specific Demands, Specific Control, and Well-Defined Groups. International Journal of Stress Management, 7(4), 269-287.
- Landy, F. J. i Conte, J. M. (2012). Work in the 21st Century: An Introduction to Industrial and Organizational Psychology (4th Edition). Hoboken, NY: John Wiley & Sons.
- Rijk, A. E. d., Le Blanc, P. M., Schaufeli, W. B., i Jonge, J. d. (1998). Active coping and need for control as moderators of the job demand–control model: Effects on burnout. Journal of Occupational and Organizational Psychology, 71(1), 1-18.
