Intelektualni kapital

Intelektualni kapital nova je ekonomska kategorija koja postaje glavni čimbenik proizvodnje u svim sektorima gospodarstva. Intelektualni kapital može se podijeliti na ukupno tri sastavnice: 1) Ljudski kapital smatra se glavnim pokretačem intelektualnog kapitala. U ovu sastavnicu ubrajaju se ulaganje u obrazovanje, usavršavanje, znanje i vještine zaposlenika, a osim toga u ovu kategorija spada i kreativnost, inovativnost, marljivost, odgovornost, upornost, samoinicijativnost, uspješnost u komunikaciji, sposobnost rješavanja problema, kritičko promišljanje te samostalno učenje, fleksibilnost i adaptabilnost zaposlenika. U današnje vrijeme, suvremene ekonomije svoj rast temelje na znanju i proizvodnji znanja, odnosno konstantnom ulaganju u ljudski kapital. 2) Strukturalni kapital jest sve ono što nastaje kao rezultat nakon djelovanja zaposlenika te je taj rezultat moguće i kvantificirati. Neki od njegovih sastavnica informacijske su tehnologije, korporacijski imidž, vlasničke baze podataka, organizacijski koncepti, dokumenti, patenti, licence i autorska prava, odnosno, copyrights. 3) Potrošački kapital definira se kao međuodnos kompanije i njezinih klijenata te međuodnos kompanije i drugih poslovnih jedinica istog poduzeća.

Sam intelektualni kapital javlja se početkom 80-ih godina prošlog stoljeća u ,,Ekonomiji znanja'', ekonomiji koja je pod procesima globalizacije težila bržem napretku na području tehnologije i ljudskog znanja. Točnije, ljudsko se znanje shvaća kao ključna determinanta napretka. Intelektualni kapital postaje od tada najznačajniji pokretač ekonomskog razvoja te unapređenja svakog društva.


Korištena literatura:
  • Jakovac, P. (2012). ZNANJE KAO EKONOMSKI RESURS: OSVRT NA ULOGU I ZNAČAJ ZNANJA TE INTELEKTUALNOG KAPITALA U NOVOJ EKONOMIJI ZNANJE. Tranzicija, 14 (29), 88-106.
  • Sundać D., Švast N.: Intelektualni kapital - temeljni čimbenik konkurentnosti poduzeća, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Zagreb, 2009. 

Autori: Magdalena Kolak i Tena Mijić