Pristupni upitnik (eng. minimal requirements, MQ) je, uz
psihologijske testove, selekcijski intervju, biografski upitnik, školske
kvalifikacije i radne karakteristike, objektivne provjere stručnog znanja,
situacijske testove u prosudbenim centrima i medicinski pregled, jedna od
metoda profesionalne selekcije. Koristi se za predviđanje budućeg ponašanja
pojedinca na temelju njegove životne povijesti. Pristupnim upitnikom se, s
razlikama u opsegu i sadržaju ovisno o organizaciji, ispituju osnovna
identifikacijska pitanja, pitanja o obrazovanju, specijalnim znanjima i
vještinama, radnoj povijesti, zdravstvenom stanju, bračnom statusu, trenutnim
okolnostima života itd.
Služi trima glavnim namjenama:
- predselekcija - utvrđivanje ispunjava li pristupnik minimalne zahtjeve postavljene od strane
poslodavca ili zakonskog propisa što usmjerava poslodavca u daljnjem postupku
selekcije,
- dopuna i pospješenje pitanja prilikom selekcijskog
intervjua,
- kvantitativni predikcijski instrument - horizontalnom postotnom metodom u kojoj
se dovoljno veliki broj zaposlenih u pristupnoj organizaciji podijeli na
uspješne i neuspješne i statistički stavi u odnos s česticama u upitniku, a
pojedinčev rezultat se vrednuje na temelju pondera.
Ovaj pojam još nije široko
istraživan u području psihologije rada, no dosadašnja istraživanja razvoja i
validacije pristupnih upitnika nalaze principe za razvoj, korištenje, i
smislenost ove metode: 1) bazirati ih na analizi posla, 2) usmjeriti ih prema
određenom poslu, 3) smisliti alternative koje stvaraju nove puteve
udovoljavanja uvjetima minimalnih zahtjeva. Dosadašnja istraživanja također
nalaze kako se na temelju desetak čestica (dob, bračno stanje, starost djece,
stupanj obrazovanja, dužina staža na prethodnom poslu, plaća na prethodnom
poslu, prisutnost prijatelja u organizaciji, udaljenost mjesta stanovanja,
vlasništvo kuće i dužina boravka na sadašnjoj adresi) dobro predviđa duljina
ostanka novoprimjenih zaposlenika (r=0,67).
- predselekcija - utvrđivanje ispunjava li pristupnik minimalne zahtjeve postavljene od strane poslodavca ili zakonskog propisa što usmjerava poslodavca u daljnjem postupku selekcije,
- dopuna i pospješenje pitanja prilikom selekcijskog intervjua,
- kvantitativni predikcijski instrument - horizontalnom postotnom metodom u kojoj se dovoljno veliki broj zaposlenih u pristupnoj organizaciji podijeli na uspješne i neuspješne i statistički stavi u odnos s česticama u upitniku, a pojedinčev rezultat se vrednuje na temelju pondera.
Korištena literatura:
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: usmjeravnja, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
- Landy, F. J., Conte, J. M. (2013). Work in the 21st century: An introduction to Industrial and Organizational Psychology (fourth edition). John Wiley & Sons.
Autori: Ana Habdelić, Eva Kocman
