Organizacijska socijalizacija proces je kojim novi članovi organizacije
usvajaju socijalna znanja i vještine koje su potrebne kako bi u grupi ili
organizaciji mogli funkcionirati i djelovati. To je proces učenja u kojem novi
zaposlenici moraju pribaviti nova znanja o kulturi organizacije u koju su
primljeni, o odgovornostima koje su im dane, zahtjevima posla te socijalnim
vezama unutar postojeće organizacije. Također predstavlja primarno sredstvo
kojim organizacija komunicira organizacijsku kulturu i vrijednosti novim
članovima organizacije. Zbog tih razloga organizacijska socijalizacija glavni
je čimbenik u usvajanju organizacijske kulture. Točnije, to je proces kroz koji
utječe na individualno ponašanje, vrijednosti, stavove i motive kako bi se
pojedinci prilagodili i uskladili s onim ponašanjima koja se smatraju
poželjnima u određenoj socijalnoj ili organizacijskoj situaciji. Riječ je
zapravo o procesu prilagodbe na određenu sredinu, njezinu kulturu i norme u
kojem novi članovi postupno uče što se od njih očekuje i što je poželjno i
primjereno, a što nepoželjno i neprimjereno ponašanje u određenoj sredini.
Važan je cilj socijalizacije uspješna asimilacija novopridošlih članova i
njihovo usklađivanje s organizacijom. Kako bi organizacijska socijalizacija
bila uspješna, potrebno je zadovoljiti dva tipa sklada, sklada pojedinca i
posla koji obavlja, te pojedinca i organizacije.
Domene organizacijske socijalizacije uključuju:
uspješna izvedba - učenje o izvršavanju radnih zadataka, ljudski potencijali -
uspostavljanje uspješnih i zadovoljavajućih radnih odnosa s ostalim članovima
organizacije, politika - učenje o odnosima moći i politike unutar organizacije,
jezik - učenje profesionalnih i tehničkih izraza i žargona karakterističnih za
neku organizaciju, organizacijski ciljevi i vrijednosti - učenje o specifičnim
ciljevima i vrijednostima organizacije, povijest - učenje o organizacijskoj
tradiciji, običajima i mitovima kako bi shvatili koji su tipovi ponašanja
prihvatljivi u organizaciji.
Taktike organizacijske socijalizacije mogu se
promatrati preko šest dimenzija, od kojih je svaka dimenzija predstavljena kako
pojmovna polarnost. Taktike mogu biti: (1) kolektivne ili individualne, (2)
formalne ili neformalne, (3) sekvencijalne ili nasumične, (4) fiksne ili
varijabilne, (5) serijske ili paralelne te (6) naglašene ili nenaglašene.
Korištena literatura:
- Aleksić, A., Rudman, M. (2010). Organizacijska socijalizacija - ključne perspektive i pristupi. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 8(1), 241-249. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/57790
- Eastin, V. M., i Schein, E. H. (1977). Toward a theory of organizational socialization. Cambridge, MA: M.I.T. Alfred P. Sloan School of Management.
- Feldman, D. C. (1976). A contingency theory of socialization. New Haven: University Microfilms International.
Autori: Lucija Barišić, Lana Maravić
