Teorija postavljanja ciljeva Lockea i suradnika najtemeljitije je istražena i potvrđena teorija u organizacijskoj psihologiji. Temelji se na nekoliko pretpostavki: da svako motivirano ponašanje mora uključivati ciljeve, da se ljudi ponašaju razumno i svjesno te da postojanje potreba uvjetuje odabir stvari koje želimo postići. Na taj način postavljamo ciljeve koji usmjeravaju naše ponašanje i tako postaju svrha našeg djelovanja. Cilj je ono što osoba želi ostvariti, motivacijska sila koja pokreće ponašanje. Vrste ciljeva variraju u odnosu na težinu cilja (što je cilj teži, linearno raste i izvedba) te specifičnost cilja (koliko jasno cilj govori osobi što točno treba učiniti). Poboljšanje izvedbe ovisi o objema komponentama, ali pod uvjetom da je pojedinac prihvatio cilj (da ga ne smatra nametnutim). Ako su uvjeti zadovoljeni (cilj je težak i specifičan te ga je osoba prihvatila), ciljevi će djelovati na ponašanje tako da će usmjeriti pažnju i djelovanje osobe, povećavat će ustrajnost, mobilizirati energiju i napor te će motivirati pojedinca da razvije relevantne strategije kako bi ostvario cilj
S obzirom na kompleksnost zadataka koji se javljaju u današnjim radnim okruženjima, potrebno je definirati ono što je važno, razvijati planove za obavljanje zadataka u datim vremenskim okvirima, a popularan model za učinkovito postavljanje ciljeva, proizašao iz teorije postavljanja ciljeva naziva se „M.U.D.R.O. postavljanje ciljeva“. M.U.D.R.O. je akronim za kriterije koje cilj mora zadovoljiti kako bi bio dobro osmišljen i ostvariv.
Cilj treba biti:
- mjerljiv (mora se moći procijeniti njegov napredak, što ne možemo ako nemamo dobru mjeru za usporedbu),
- uvremenjen (mora biti smješten u vremenu, to jest imati definiran početak i kraj),
- dostižan (treba biti realan jer su nedostižni ciljevi obeshrabrujući, ali opet da bude relativno visok jer time razvijamo naše potencijale),
- relevantan (usmjeren prema radnim i životnim vrijednostima, odnosno da je važan za ono što želimo postići) i
- određen (treba sadržavati detaljan opis onoga što se želi postići, uključujući aktivnosti i podciljeve koji se trebaju odraditi kako bi se cilj ostvario).
Primjerice, ako znanstvenik želi do kraja tjedna napisati istraživački rad – nije dovoljno samo u tim okvirima definirati cilj, nego treba jasno odrediti da će znanstvenik recimo podijeliti pisanje rada u nekoliko cjelina (uvod, metoda, rezultati, rasprava) i točno odrediti koliko te cijeline trebaju imati rečenica (npr. uvod treba sadržavati 2 stranice teksta u word dokumentu) te da će pisati svaki dan u periodu kada se ne bavi drugim poslom (od 14 do 17 sati). Pri tome on mora imati na umu da se taj rad stvarno može napisati u tom periodu, a svrha može biti napredovanje u poslu.
Korištena literatura:
- Landy, F.J. i Conte, J.M. (2012). Work in the 21st century: An introduction to industrial and
- organizational psychology. Malden, MA: Blackwell Publishing.
- Reeve, J. (2010). Razumijevanje emocija i motivacije. Jastrebarsko: Naklada Slap.
- Tonković, M. (2009). MUDRO postavljanje ciljeva. U N. Jokić-Begić, G. Lugomer Armano i V. Vizek Vidović (ur.), Vodič za savjetovanje u području psihološkoga savjetovanja studenata (str. 50-52). Zagreb: Tiskara Rotim i Market.
Autori: Iva Jakešević, Klara Katavić