Generalizirana valjanost

Temelj generalizirane valjanosti nalazi se u mogućnosti korištenja rezultata koji su dobiveni prijašnjim ispitivanjem prognostičke valjanosti, pri budućem korištenju istog testa u nekoj drugoj situaciji. Pitanje je mogu li se dva srodna, ali različita posla (ili situacije) testirati istim testom. Vodeći se načelom generalizacije valjanosti, primjena testova postaje jednostavnija i olakšana. Kako bi se spomenuti postupak mogao provesti, potrebno je zadovoljiti sljedeće uvjete :

• poslovi ili situacije koje se uspoređuju moraju biti slični po svojim sastavnicama (sadržajima) i uvjetima
• pojedinci bi trebali imati podjednak raspon sposobnosti u takvim sličnim situacijama.

Sama ideja o generaliziranoj valjanosti potiče od pokušaja uspostavljanja generalizacije valjanosti testova s obzriom na situacije u kojima su uključeni slični poslovi. Navedeni konstrukt se dobiva meta-analizom. Sama generalizacija označava uopćavanje valjanosti psihologijskih testova na slične, odnosno, srodne poslove. Testovi inteligencije imaju najbolju i univerzalnu predikciju uspješnosti klijenata u raznim vrstama aktivnosti i poslova. Također, radna uspješnost pozitvnije korelira s općim sposobnostima nego što je to slučaj s posebnim sposobnostima. Ukoliko postoji čvrsta osnovica za korištenje generalizacije valjanosti, kao u slučaju postojanja velike meta-analitičke baze podataka ili kada podaci adekvatno reprezentiraju okolnosti na koje se želi generalizirati, ona se, svakako, prakticira. Prema tome, ako se pojedini test pokazao kao valjani prognostički pokazatelj u određenoj situaciji, može se primjeniti i u ponovnoj, sličnoj situaciji. 

Korištena literatura:

• Jackson, Ch. (2000), Psihologijsko testiranje, Naklada Slap, Jastrebarsko
• Šverko, B. (2003), Novije spoznaje o valjanosti selekcijskih metoda: od doktine o situacijskoj specifičnosti do postavke o generalizaciji valjanosti, Suvremena psihologija

Autori: Sara Petrinjak, Magdalena Šimunović