Fleksibilno radno vrijeme odnosi se na raspored rada u kojem zaposlenici imaju mogućnost određivanja kada, gdje i koliko dugo će biti uključeni u svoje radne zadatke čime im se daje kontrola u prilagođavanju radnog vremena i pauza svojim potrebama. Fleksibilno radno vrijeme se najčešće sastoji od dva dijela, a to su jezgra radnog vremena (eng. core time) i fleksibilno vrijeme (eng. flexible time). To konkretno podrazumijeva da zaposlenik odradi određen broj sati koji je definiran od strane poslodavca, ali ima mogućnost podešavati radno vrijeme u okviru toga hoće li početi raditi ranije ili kasnije od predloženog radnog vremena te u skladu s tim ranije ili kasnije završiti raditi. Fleksibilno radno vrijeme može funkcionirati na način da je zaposleniku određeno koliki će broj sati odraditi na dnevnoj bazi s mogućnošću biranja početka i završetka rada, ili na način da mu je određeno koliko sati mora odraditi na tjednoj bazi s mogućnošću raspoređivanja sati tijekom radnih dana kada on to hoće. U krajnjem slučaju fleksibilno radno vrijeme označava potpunu odsutnost nadgledanja radnih sati od strane poslodavca.
Fleksibilno radno vrijeme ima niz prednosti za zaposlenike i organizaciju u pogledu manje odsutnosti zaposlenika, manje stresa vezanog za posao, većeg radnog učinka, zadovoljstva poslom i privrženosti organizaciji. Posebno dobro funkcionira u individualističkim društvima u kojima se pokazalo da takvo radno vrijeme povećava odanost organizacijskim ciljevima, smanjuje odsutnost zaposlenika i povećava kvalitetu rada. Osim toga fleksibilno radno vrijeme korisno je i u kolektivističkim društvima u području sektora informacijske tehnologije. Međutim fleksibilno radno vrijeme nije pogodno primjenjivati u organizacijama u kojima rad jednog zaposlenika podosta ovisi o radu drugog, poput manufaktorskih organizacija, čime bi se takvim rasporedom rada onemogućavala suradnja zaposlenika i dolazak do cilja.
Korištena literatura:
- Baltes, B. B., Briggs, T. E., Huff, J. W., Wright, J. A. i Neuman, G. A. (1999). Flexible and Compressed Workweek Schedules: A Meta-Analysis of Their Effects on Work-Related Criteria. Journal of Applied Psychology, 84(4), 496-513.
- Landy, F. J. i Conte, J. M. (2013). Work in 21st century: An introduction to industrial and organizational psychology (4th edition). Hoboken: Wiley.
- Lucas, J. L. i Heady, R. B. (2002). Flextime commuters and their driver stress, feelings of time urgency, and commute satisfaction. Journal od Business and Psychology, 16(4), 565-571.
- Spieler, I., Scheibe, S., Stamov-Rostnagel, C. i Kappas, A. (2017). Help or Hindrance? Day-Level Relationship Between Flextime Use, Work-Nonwork Boundaries, and Affective Well-Being. Journal of Applied Psychology, 102(1), 67-87.
- Thompson, R. J., Payne, S. C. i Taylor, A. B. (2015). Applicant attraction to flexible work arrangements: Separating the influence of flextime and flexplace. Journal of Occupational and Organizational Psychology, 88, 726-749.
Autori: Katarina Jonjić, Pavla Užarević
