Ergonomijska psihologija je znanstvena disciplina u kojoj se
koriste spoznaje iz različitih polja psihologije, inženjerstva i ergonomije u
svrhu bolje prilagodbe radne opreme i radne okoline čovjekovim psihofiziološkim
karakteristikama s ciljem da se maksimizira radni učinak te sigurnost na radnom
mjestu.
Kao i
svakoj grani psihologije, u središtu interesa ergonomijske psihologije je
čovjek, odnosno osobine čovjeka vezane uz fizički ili mentalni rad. Svrha
ergonomijske psihologije je prilagoditi radnu okolinu i radne alate tim
čovjekovim osobinama. Rezultati ovakve prilagodbe rada čovjeku trebali bi se
očitovati u eliminaciji ili smanjenju nepoželjnih faktora u procesu rada, koji
nastaju isključivo zbog loše oblikovane radne okoline, kao što su nepotrebni
umor, slaba produktivnost, nesreće, ozljede i pogreške, poteškoće u korištenju
alata i upravljanju sustavom, apatija, nezadovoljstvo poslom i slab radni
moral.
Neki od
ključnih konstrukata ovog područja preklapaju se s onima iz područja kognitivne
psihologije i biološke psihologije, kao naprimjer: elementi funkcioniranja
mozga, primanje informacija, pamćenje, pozornost, učenje, percepcija,
rješavanje problema, kreativnost, percepcija vida, percpecija zvuka, psihološki
aspekti buke. Nadalje, bitne spoznaje za ovo područje dolaze iz anatomije,
medicine i ergonomije u aspektima čovjekovih fizioloških osobina kao što su:
kontrola pokreta, refleski, motoričke sposobnosti, mišićni rad, dimenzije
šake, kutovi rotacije zglobova, razlike u tjelesnim dimenzijama. Pojmovi i teme
iz primjenjene psihologije, preciznije psihologije rada kao što su: mjerenje
radnog učinka, stres na poslu, umor, dosada na poslu, radni sati, rad u
smjenama, također su neizostavni konstrukti u ergonomijskoj psihologiji. Pri
istraživanju navedenih karakteristika čovjeka bitnih za rad, ergonomijska
psihologija koristi psihološku metodologiju koja uključuje eksperimentalna
istraživanja i primarno kvantitativne metode odnosno testove i upitnike.
Socijalna
važnost ergonomijske psihologije očituje se u rješavanju važnih problema
vezanih uz sigurnost, zdravlje, udobnost i efikasnost rada. Mnoge nesreće na
poslu, u kući, u prometu i katastrofe velikih razmjera poput zrakoplovnih
nesreća, potapanja brodova i nesreća u pogonima, često se pripisuju ljudskom
faktoru, pogrešci radnika, osobe koja upravlja sustavom. No, analizom ovakvih
nesreća došlo se do uvida kako su one zapravo posljedica loše oblikovanog
sustava, odnosno nedovoljne prilagodbe sustava čovjeku. Vjerojatnost nesreće smanjuje
se ako se pri oblikovanju radne i svakodnevne okoline uzmu u obzir načela
oblikovanja ergonomijske psihologije.
Zanimljivo,
interdisciplinarno područje koje se razvija paralelno s tehnološkim napretkom
civilizacije, spoznajama iz kognitivne psihologije, biološke psihologije,
eksperimentalne psihologije, psihologije rada, medicine, ergonomije, ekonomije,
zahtjevima tržišta rada i mnogim drugim okolnostima koje zahtijevaju stalnu
prilagodbu rada čovjeku kako bi rad na globalnoj razini bio što sigurniji,
učinkovitiji te ugodniji za radnika.
Korištena literatura:
- Kroemer, K. H., Grandjean, E., Manenica, I., & Shaw-Manenica, S. (2000). Prilagođavanje rada čovjeku: Ergonomski priručnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: Usmjeravanje, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Autori: Ivo Salihi, Valentino Vlahović
