Umor je posljedica svakog dužeg ili napornog rada. Glavni objektivni simptomi umora su opadanje radnog učinka i kvalitete rada, pojavljivanje spontanih prekida radne aktivnosti i slično. Također, umor se definira kao smanjenje radne sposobnosti zbog izvršenog rada. Umor je promjena u psihofiziološkim mehanizmima kontrole koji reguliraju ponašanje pri obavljanju zadataka. Ta promjena nastaje zbog prethodnih mentalnih i/ili fizičkih napora koji su opteretili pojedinca do te mjere da više ne može adekvatno ispuniti zahtjeve posla na normalnoj razini kognitivnog funkcioniranja ili da pojedinac može ispuniti zahtjeve posla, ali isključivo uz povećanje kognitivnog napora i nadilaženja kognitivnog otpora. Umor, koji nastaje dužim izvođenjem neke fizičke ili mentalne aktivnosti, može se umanjiti odmaranjem.
Zbog tehnološkog i ekonomskog napretka te globalizacije, u današnje vrijeme dolazi do pojave nestandardnih oblika rada koji nemaju fiksno dnevno radno vrijeme, a ove promjene obuhvaćaju smjenski i noćni rad, rad vikendom, sezonski rad i drugo. Nestandardni oblici rada mogu utjecati na pojavu umora na poslu, pri čemu zaposlenici mogu osjećati nesanicu, preosjetljivost, dezorijentiranost te općenitu smanjenu agilnost i radnu efikasnost. Sudionici istraživanja umora na poslu samoprocjenom iskazuju nedostatak energije i motivacije, a najviša razina umora utvrđena je kod noćnog rada. Umor na poslu može biti štetan za zaposlenika i ostale ljude uključene u posao kao što su kolege ili klijenti.
Neki od razloga pojave umora na poslu su rad u smjenama, dugačke smjene, deprivacija sna, prekovremeni sati rada i nedostatak zaposlenih ljudi u određenom sektoru. Konzistentna nemogućnost odmora između smjena može uzrokovati kronične simptome umora. Također, istraživanja pokazuju snažnu povezanost visokih zahtjeva posla i potrebe za odmorom kroz širok raspon profesija i zanimanja, čiji je posrednik, koji ima i prognostičku vrijednost za subjektivno zdravlje i pojavu zdravstvenih problema, umor uzrokovan poslom. Zdravstvene poteškoće koje se mogu javiti zbog stresnih reakcija te umora na poslu mogu se svrstati u psihosomatske tegobe, emocionalnu iscrpljenost i probleme sa spavanjem.
Korištena literatura:
- Dijk, F. J. i Swaen, G. M. (2003). Fatigue at work.
- Ho, J. C., Lee, M. B., Chen, R. Y., Chen, C. J., Chang, W. P., Yeh, C. Y. i Lyu, S. Y. (2013). Work-related fatigue among medical personnel in Taiwan. Journal of the Formosan Medical Association, 112(10), 608-615.
- Krueger, G. P. (1989). Sustained work, fatigue, sleep loss and performance: A review of the issues. Work & Stress, 3(2), 129-141.
- Petz, B. (2005). Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.
- Slišković, A. (2010). Problemi rada u smjenama. Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 61(4), 477-477.
- Sluiter, J. K., De Croon, E. M., Meijman, T. F. i Frings-Dresen, M. H. W. (2003). Need for recovery from work related fatigue and its role in the development and prediction of subjective health complaints. Occupational and environmental medicine, 60(suppl 1), i62-i70.
- Winwood, P. C., Winefield, A. H. i Lushington, K. (2006). Work‐related fatigue and recovery: the contribution of age, domestic responsibilities and shiftwork. Journal of Advanced Nursing, 56(4), 438-449.
Autori: Ivana Maja Miličević, Marija Neralić
