Testovi situacijskih prosudbi jedna su od novijih metoda u profesionalnoj selekciji, u kojoj su kandidatima predstavljeni opisi problema s kojima bi se mogli susresti na poslu za koji se prijavljuju, a njihov je zadatak odabrati jednu od nekoliko ponuđenih alternativa kao najbolje rješenje predstavljenog problema.
Test može biti organiziran u nekoliko formata. Primjerice, kandidat mora odabrati rješenje koje bi najvjerojatnije ili najmanje vjerojatno iskoristio, ocijeniti svako ponuđeno rješenje na Skali Likertovog tipa, procijeniti što bi se dogodilo kao rezultat određene odluke. Uspješnost se procjenjuje na temelju usporedbe s ključem za odgovore. Najčešće se provode metodom papir-olovka, gdje su svakome kandidatu predstavljena pitanja istim redoslijedom, no mogu se provoditi i računalnim putem, gdje postoji opcija da opisi problema i mogućih rješenja kasnije u testu ovise o tome kako je kandidat do tada odgovarao na pitanja. Iako su vrlo bliski, valja ga razlikovati od situacijskog intervjua u pogledu forme (pisano vs usmeno), davanju i ocjenjivanju odgovora.
Iako se bogatija literatura o njima može naći tek u posljednjih 15-20 godina, testovi situacijskih prosudbi dosegli su veliku popularnost (broj radova koji se bavi njima se u navedenom razdoblju udvostručio), prije svega zbog lakoće ocjenjivanja, ali i činjenice da za razliku od testova kognicije ne pokazuju značajnu rasnu ili etničku pristranost, zadržavajući približno jednako dobru prediktivnost što povećava osjećaj pravednosti metode kod kandidata. U određenoj mjeri ju možemo promatrati i kao ogledalo praktične inteligencije, što daje dodatnu vrijednost metodi kada znamo da su situacije u testovima usko vezane uz posao za koji se kandidat prijavljuje.
Njezino ograničenje ogleda se ponajprije u eventualnom davanju socijalno poželjnih odgovora od strane kandidata, posebno u situacijama kada je najbolji odgovor „očit“. Također, neke druge metode, poput prosudbenih središta ili radnih kušnji ipak stavljaju kandidate u realističnije situacije koji daju vjernije podatke o eventualnom budućem ponašanju na poslu, čime test situacijskih prosudbi pokazuje određenu limitiranost u pogledu svoje praktičnosti.
Korištena literatura:
- Landy, F.J. & Conte, J.M. (2012). Work in the 21st century: An introduction to industrial and organizational psychology (4th edition). Malden, MA: Blackwell Publishing.
- Weekley, J. A. i Ployhart, R. E. (2006). Situational Judgment Tests: Theory, Measurement, and Application (SIOP Organizational Frontiers Series). Lawrence Eribaum Associates: New Jersey.
- The U.S. Office of Personnel Management (OPM) (n.d.). Assessment & Selection: Other Assessment Methods. Pribavljeno 09.05.2018. s adrese https://www.opm.gov/policy-data-oversight/assessment-and-selection/other-assessment-methods/situational-judgment-tests/
Autori: Azra Brakić, Vice Karin
