Općenito, stres se može definirati kao skup negativnih osjećaja i vjerovanja koji se javljaju kada ljudi procijene da se ne mogu suočiti sa zahtjevima svoje okoline. Ako traje kratkotrajno, stres može imati pozitivne funkcije tako da bolje donosimo odluke i prosuđujemo te je fizička izvedba poboljšana, no razina uzbuđenja ne smije biti niti preniska niti previsoka. Dugotrajnija izloženost stresu može dovesti do razvitka bolesti, štetnog učinka na pamćenje, točnosti i učinkovitosti na različitim zadacima.
U psihološkom aspektu dugotrajna izloženost stresu može dovesti do sagorijevanja na poslu, depersonalizacije, emocionalnog umora i niskog osobnog postignuća. U tom smislu, stres na radnom mjestu uzrokuju stresori koji se javljaju kao odgovor na fizičke ili psihološke zahtjeve okoline na koje pojedinac odgovara. Fizički stresori predstavljaju buku, svjetlo i temperaturu. Psihološki stresori javljaju se kada osobe osjećaju da ne mogu zadovoljiti zahtjeve radne okoline kao što su zahtjevi radnog mjesta, radna uloga i odgovornost, nedostatak kontrole koju ljudi imaju nad svojim poslom, nedostatak podrške iz okoline, loši međuljudski odnosi te promjene u poslu. Uz to, na stres pozitivno djeluje nedostatak osjećaja autonomije, odnosno osjećaj da mogu birati kada i gdje će izvršiti radni zadatak.
Pod organizacijskim stresorima podrazumijevaju se stresori koji proizlaze iz same organizacije i prakse posla poput smjenskog rada, prekovremenog rada, opterećenost administracijom, slabe opremljenosti potrebnim materijalima za rad, neizvjesnost mogućnosti napredovanja, male plaće, nedovoljno treninga, rad praznicima i vikendom, manjak administrativne potpore i loših odnosa s nadređenima. Taksonomija stresora razlikuje tipove stresora prema sadržaju rada i kontekstu samog posla. Prema tome, skupina ''sadržaj rada'' se odnosi na kategoriju stresora kao što su radno okruženje i radna oprema, odnosno to su dizajn zadataka, opterećenje/radni ritam i raspored rada. Dok je skupina ''kontekst posla'' sastavljena od stresora kao što su organizacijska kultura i funkcija, odnosno ona obuhvaća ulogu u organizaciji, razvoj karijere, duljinu i kontrolu odluke i interpersonalne odnose na poslu (nasilje, uznemiravanje i nasilničko ponašanje). Također, izvori stresa mogu biti specifični za pojedine grupe zaposlenika. No, kod osoba dolazi i do psihološkog stresa kad im je teško istovremeno ispuniti uloge na poslu i u privatnom životu.
Korištena literatura:
- Aronson, E., Wilson, T. D. i Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate.
- Glavina, I. i Vukosav, J. (2011). Stress in police profession. Policija i sigurnost, 20 (1), 32-46.
- Hoel, H., Sparks, K. i Cooper, C. L. (2001). The cost of violence/stress at work and the benefits of a violence/stress-free working environment. Geneva: International Labour Organization, 81.
- Landy, F. J. i Conte, J. M. (2016). Work in the 21st century, Binder ready version: An introduction to Industrial and Organizational Psychology. John Wiley and Sons.
- Lipnjak, G. (2011). Istraživanje uzroka stresa zaposlenih. Sigurnost: časopis za sigurnost u radnoj i životnoj okolini, 53 (3), 219-226.
Autori: Katja Blagonić, Matea Pahlić
