Rukovođenje se definira kao vođenje jedinstvene akcije u ostvarenju poslovnih ciljeva organizacije, a označava i pojam upravljanja ljudima te poslovnim procesima. Rukovoditelj se definira kao pojedinac koji posjeduje različite osobine koje su relevantne za uspješno vođenje zadatka i drugih ljudi. Da bi organizacija bila učinkovita potrebno je da rukovodeće osobe na nastale promjene reagiraju brzo i na adekvatan način.
Rukovoditelj je osoba o kojoj ovisi motivacija i kvaliteta rada zaposlenika i podređenih. Rukovođenje se sastoji od osobe koja vodi (rukovoditelja), podređenih te procesa kojima on na njih utječe. Ovaj se pojam često mijenja s pojmom menadžmenta koji se odnosi na osiguranje stabilnosti organizaciji, dok je rukovođenje više usmjereno na promjene nabolje. Relevantne psihološke karakteristike vođe su inteligencija – ljudi biraju inteligentnije osobe da ih vode, ali ne bi trebale biti preinteligentne zbog teškoće prenošenja ideja, nadalje druge bitne osobine su povjerenje u sebe, dominantnost (odlučnost, inicijativa), ustrajnost. Također, rukovoditelj bi trebao posjedovati:
- tehničke vještine – znanje o metodama, procesima, opremi u organizaciji,
- socijalne vještine – prepoznavanje ljudskog ponašanja i grupnih procesa: osjećaji, motivacija, stavovi
- konceptualne vještine – rad s idejama i pojmovima (logičko mišljenje, analiziranje i sl.).
Uspješnost rukovoditelja organizacije može se proučavati i u vidu ponašanja prema podređenima, te pri tome razlikujemo 2 stila ponašanja:
- ponašanje usmjereno na zadatak – rukovoditelj je usmjeren na aktivnosti
- ponašanje usmjereno na odnose – rukovoditelj neprestano nastoji motivirati podređene i brine za međuodnose.
S obzirom na neke karakteristike, razlikujemo dvije vrste rukovoditelja; s jedne strane karizmatski, a s druge transakcijski. Karizmatski ili transformacijski rukovoditelji često se ponašaju na nekonvencionalne načine, preuzimaju visoke rizike radi ostvarenja svojih vizija, modeli su svojim podređenima jer ih inspiriraju, intelektualno stimuliraju te im pokazuju brigu. Dakle, kako samo ime kaže, imaju karizmu. Transakcijski, s druge strane, zahtijevaju od podređenih angažman i efikasnost za što im pružaju određene oblike nagrade, dakle, radi se o nekoj vrsti trgovine. Stoga su podređeni ovakvih rukovoditelja najčešće motivirani samo vlastitim interesom. Dakle, najveća je razlika ovih dviju vrsta rukovoditelja u efektu koje imaju na podređene.
- Andriessen, E.J.H. i Drenth, P.J.D. (1998). Leadership: Theories and models. U: P.J.D. Drenth, H. Thierry i C.J. de Wolf (ur.). Handbook of work and organizational psychology, 321-355. Hove: Psychological Press Ltd.
- Bass, B.M. (1990). Bass and Stogdill’s handbook of leadership: Theory, research and managerial application. New York: Free Press.
- Biruški - Čorkalo, D. (2009). Primjenjena psihologija: Pitanja i odgovori. Zagreb: Školska knjiga.
Autori: Jelena Gerjević, Petra Klasić
