Profesionalni stres

Postoje brojne definicije profesionalnog stresa, a jedna od njih isti opisuje kao diskrepanciju između zahtjeva radnog mjesta i okoline naspram osobnih želja, mogućnosti i očekivanja da se udovolji tim zahtjevima.  Profesionalni stres je problem koji raste iz dana u dan i ne zahvaća samo zdravlje i dobrobit zaposlenika, već i produktivnost organizacija. U Europskoj uniji smatra se drugim najčešćim problem povezanim s  poslom (odmah iza bolova u kralježnici).Izvori profesionalnog stresa raznoliki su i obuhvaćaju faktore poput prekovremenih sati, kratkih rokova, manjka autonomije, iznimno malo prilika za napredovanje, uznemiravanja, diskriminacije ili  narušenih odnosa s kolegama. Navedeni dovode do različitih simptoma koji se mogu iskazati na fizički (umor, napetost mišića, problemi sa spavanjem) psihološki (iritabilnost, anksioznost, problemi s koncentracijom ili donošenjem odluka) i ponašajni (agresivnost, problemi u interpersonalnim odnosima, izolacija) način.Treba naglasiti da ono što jedna osoba percipira kao stresno u jednom trenutku, ne mora biti stresno za nekog drugog ili za istu osobu u drugom trenutku. Točnije, bitan je kognitivni proces i individualna procjena koliko je osoba sposobna nositi se s novim izazovima i problemima. Postoje brojni faktori koji određuju kako će osoba pod profesionalnim stresom reagirati, a neki od najutjecajnijih su kulturološke odrednice, zdravstveni status, iskustvo i sposobnosti, dob, spol i etničko podrijetlo.Jedna od glavnih zadaća poslodavaca je na vrijeme detektirati potencijalne izvore stresa te ih odstraniti ili ublažiti (poput ukidanja bespotrebnih prekovremenih sati). Poslodavac i organizacija moraju omogućiti komunikacijske kanale koji će zaposleniku dozvoliti izražavanje problema ili nezadovoljstva, poticati kulturu dijaloga, prepoznati i destigmatizirati problem, imati organizacijske mehanizme zadužene za rješavanje tih problema (upravljanje ljudskim potencijalima), pružiti adekvatno informiranje svojim zaposlenicima te im preporučiti načine nošenja sa profesionalnim stresom. Pritom se veliki naglasak stavlja na obučavanje svakog pojedinca za nošenje sa stresnim situacijama, čime kod njega raste osjećaj nezavisnosti  (u odnosu na organizaciju) i sposobnosti u rješavaju problema. Neke od metoda kojima se to ostvaruje kod zaposlenika su efikasniji načini organiziranja vremena, asertivno izražavanje vlastitog mišljenja odgovornim osobama u organizaciji, ispunjeno provođenje slobodnog vremena, a po potrebi i konzultacija stručnjaka (doktor medicine, psiholog). 

Korištena literatura:


Autori: Azra Brakić, Vice Karin