Analiza posla jedna je od temeljnih metoda
psihologije rada. To je metoda sustavnog upoznavanja sadržaja i uvjeta rada.
Ima brojne namjene, a najčešće se koristi kao prvi korak u pripremi
selekcijskih programa. Ovoj metodi je glavna svrha pružiti odgovor budućem
radniku (kandidatu) koje su to osobine o kojima ovisi uspjeh u određenom poslu.
Postupak analize posla uključuje dva koraka. Prvi je korak prikupljanje i
sređivanje osnovnih činjenica o poslu radi dobivanja objektivnog opisa posla. U
prvom se koraku koristi nekoliko metoda i izvora informacija: sustavno opažanje
radne aktivnosti i okolnosti rada, usmjereni intervju s izvršiteljima i drugim
upućenim osobama, analiza kritičnih događaja u poslu te analiza postojeće
tehničke, zdravstevene i kadrovske dokumentacije o poslu. Njihovim
kombiniranjem se dobiva cjelovit i objektivan opis posla što omogućuje drugi
korak analize posla.
Drugi korak je prosudba psihofizioloških zahtijeva posla
(tj. osobina koje su potrebne za uspješan rad). U drugom se koraku
interpretiraju podaci koji opisuju određeni posao i prosuđuje koje su to
sposobnosti, znanja, vještina i osobine ličnosti koje posao zahtjeva.
Osim
glavne, analiza posla ima i dvije dodatne svrhe. Prvo, ona je izvor informacija
o prirodi i zahtjevima posla koje je potrebno pružiti zainteresiranim
kandidatima već u fazi regrutiranja i predselekcije, čime se pomaže u smanjenju
njihovih nerealnih očekivanja, koje bi mogle imati neželjene motivacijske
posljedice. Drugo, analiza posla pomaže ustanovljenju kriterija radne uspješnosti
koji su potrebni pri validaciji selekcijskog programa.
Korištena literatura:
- Buntak, K., Sesar, V., Vršić, M. (2013). Analiza i oblikovanje radnog mjesta. Tehnički glasnik, 7(3), 311-315.
- Šverko, B. (2012). Ljudski potencijali: usmjeravnja, odabir i osposobljavanje. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Autori: Dorotea Ivana Horvat, Anamarija Vučković
